Srebroljublje je idolopoklonstvo (usp. Kol 3,5), kći nevjere, isprika slabosti, vjesnik starosti, proricatelj gladi, prorok suše. Srebroljubac ismijava evanđelje. On je svjesni prijestupnik. Tko je stekao ljubav, rasipa novac. A tko kaže da ima i jedno i drugo, obmanjuje sebe. Tko sebe oplakuje, odriče se i svoga tijela, te u slučaju potrebe ne štedi ni njega. Nemoj reći da blago sakupljaš zbog siromaha. Kraljevstvo se nebesko moglo kupiti i za samo dva novčića (usp. Lk 21,1-4).

Jednoga dana susreli su se gostoljubiv i srebroljubiv čovjek. I drugi prozove prvog nerazboritim. Tko je pobijedio tu strast, oslobodio se briga. A tko je njom sputan, nikada se neće moliti čisto. Srebroljublje počinje pod izgovorom milostinje, a završava mržnjom prema siromasima. Dok ne nagomila novac, srebroljubac je milosrdan; čim dođe do njega, stisne ruke. Viđao sam ljude siromašne novcem kako u društvu sa siromašnima duhom obogatiše svoj duh i zaboraviše svoju prijašnju bijedu.

Nestjecanje je odbacivanje zemaljskih briga, bezbrižan život, neometano putovanje, vjera u Božje zapovijedi, odstranjivanje tuge. Čovjek koji je dobrovoljno siromah gospodar je svijeta jer je Bogu povjerio svu brigu o sebi, i pomoću vjere sve učinio svojim slugama. On neće nikomu govoriti o svojim potrebama, a ono što mu dolazi prima kao iz ruke Gospodnje. Pokornik koji je dobrovoljan siromah sin je nepristranosti. Sve što ima on doživljava kao da nema. Napuštajući svijet, on sve smatra smećem. Ako ipak za nečim žali, još nije postao ljubitelj siromaštva. Čovjek koji je dobrovoljni sirotan moli se čisto, a lakomac se moli misleći na zemaljske stvari.

Onima koji žive u poslušnosti, srebroljublje je strano. Jer kad su i tijelo svoje predali, što bi još smatrali svojim? Takvi ljudi time su samo u jednom „oštećeni“: a to je da sada lako i spremno mogu prelaziti s mjesta na mjesto. Primijetio sam da vlasništvo nad nekim stvarima može vezati čovjeka za jedno mjesto. Ali ja sam ipak došao do zaključka da su blaženiji od njih oni osamljenici koji se skitaju radi Gospodina. Tko je okusio nebesko, lako prezire zemaljsko. A tko nije okusio nebesko, raduje se stjecanju zemaljskih stvari.

Nerazborito siromašan osamljenik trpi dvostruku štetu: rastaje se od sadašnjih dobara, a lišava se i budućih. O, monasi, ne budimo u vjeri slabiji od ptica: one se ne brinu ni za što i ne sabiru u žitnice (Mt 6,26).

Velik je onaj čovjek koji se pobožno odriče svoje imovine, a svet je onaj čovjek koji se odriče vlastite volje. Prvi će stostruko primiti, bilo u imanju, bilo u darovima, a drugi će naslijediti život vječni.

Kao što na moru uvijek ima valova, tako i srebroljupca ne napuštaju srdžba i tuga. Tko je prezreo zemaljska dobra, izbavio se od parničenja i raspravljanja. A lakomac se i za iglu parniči do smrti. Nepokolebljiva vjera dokrajčuje brige, a sjećanje na smrt dovodi do toga da se odreknemo i svoga tijela. U Joba ne bijaše ni traga srebroljublja: zbog toga ostade spokojan i kad je ostao bez svega (usp. Job 1,22).

Srebroljublje je korijen svih zala (usp. 1 Tim 6,10). Ono dovodi do mržnje, krađe i zavisti, do razdvajanja i neprijateljstva, do sukoba i zlopamćenja, do okrutnosti i ubojstava. Neki su malim plamenom uspjeli zapaliti veliku šumu.

I pomoću male vrline, mnogi su uspjeli izbjeći sve dosad spomenute strasti.

Tko je s pažnjom pročitao cijelu pouku o majci zla (ugađanju želudcu) zna da je kao drugo dijete u njenu groznom i prokletom potomstvu naveden kamen neosjetljivosti. No mnogoglava zmija idolopoklonstva (srebroljublja) spriječila me je da tome kamenu dam odgovarajuće mjesto po redu. Ne znam kako i zašto, tek srebroljublju su mudri oci dali treće mjesto u nizu od osam strasti.

Gornji tekst izvadak je iz knjige sv. Ivana Klimaka “Ljestve ili 30 stuba do raja” nakladnika “Novena” u biblioteci “Stella Maris”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.