Pouzdati se u Boga u ugodnom miru sreće može svatko. Ali pouzdati se u njega bez pridržaja u oluji i nevremenu, to mogu samo oni koji su njegova duha. To je ono što njegovo božansko Veličanstvo traži od tebe, jer te je pri­vuklo k sebi kako bi mu se posve otvorio. I ako ti to možeš i ako to činiš, onda ćeš stajati s divljenjem pred čudom duše time da prije ili kasnije vidiš kako iščezavaju sve strahote zbog kojih je tvoja duša drhtala.

Ne suočavaj se bojažljivo sa životnim doga­đajima, nego s čvrstom nadom da ćeš u Bogu, čija si svojina, biti slobodan. Nije li on do sada bio tvoje moćno utočište? Samo čvrsto i sigurno zgrabi njegovu ruku koja te vodi i on će biti s tobom u svjetlu i u tami i gdje ti ne možeš ići, on će te nositi. Čega da se bojiš? Nisi li svojina svoga Boga koji nas je tako čvrsto uvjerio da “onima” koji ga se boje “sve se okreće na dobro”? Ne misli strašljivo na to što ti se može sutra dogoditi. Taj isti vječni Otac, koji se za tebe brine danas, brinut će se i sutra i prekosutra. Neće ti poslati nikakvo zlo, a ako ti pošalje, dat će ti i pobjedonosnu odvažnost da ga podneseš.

Ostani u miru. Odagnaj od svoje duše ono pred čim strepiš i reci Gospodinu: “Ti si moj Bog, pouzdajem se u tebe. Ti si moja pomoć i utočište, ne bojim se. Ti si sa mnom. Da, ti si u meni, a ja u tebi.” Boji li se dijete na očevim rukama? Doista budi dijete, jer dijete ne misli na ovo ili ono, ono ima nekoga tko za njega misli. Ono pita samo je li sa svojim ocem. To i ti čini i ostat ćeš u miru.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Misli – sveti Franjo Saleški”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.