1. Svetost je moguća u braku (i u svakodnevici)

Sveta Kunigunda i Sveti Henrik II. nisu živjeli u samostanu, nego na carskom dvoru. Premda su bili okruženi moći i politikom, pokazali su da svetost nije rezervirana za one koji žive u samostanu. Svetost se živi ondje gdje jesi: u braku, na poslu, u javnom prostoru.

2. Moć je prilika za služenje.

Henrik i Kunigunda nisu vlast doživljavali kao privilegij, nego kao odgovornost. Podupirali su Crkvu, pomagali siromašnima, osnivali biskupije i samostane. Njihova vjera bila je konkretna, vidljiva i djelotvorna.

3. Zajednička molitva gradi neraskidivu povezanost

Njihova snaga nije bila u političkim savezima, nego u duhovnom jedinstvu. Molitva ih je oblikovala, učvršćivala i usmjeravala. Bračna svetost raste ondje gdje muž i žena zajedno kleče pred Bogom.

4. Odricanje otvara prostor plodnosti drugačije vrste

Iako nisu imali vlastitu djecu, njihova svetost ostavila je trajne plodove: primjer vjere, dobrote i služenja koji nadilazi vrijeme.

5. Zajednički cilj je nebo

Njihova priča završava ondje gdje svaka sveta bračna priča zapravo počinje – u vječnosti. Oboje su proglašeni svetima. To je snažna poruka: brak nije samo savez za ovaj svijet, nego savez za vječnost.