ODGOVARA STARAC EMILIJAN SIMONOPETRITSKI

Starče Emilijane, kako pobijediti demona tuge koji zarobljava naše duše?

Koliko ljudi je postalo ulov demona tuge koji svoje zasjede postavlja posvuda! Koliko ima ljudi koji s ljubavlju traže Boga, toliko svojih mreža demon tuge baca – i ulov koji hvata je neizbrojiv.

Kada pogledaš sebe i vidiš godine koje prolaze, i svoje neuspjehe i traume, grijehe i nutarnje rane, malovjerje, ruševine svoga bića, leševe svojih pomisli srca, kojih je tvoj život bio pun; kada vidiš koliko puta si se pokajao, i ništa nisi učinio – svlada te neka tuga.

Ta se tuga može javiti instinktivno, iz nas samih, iz našeg egoizma, uznositosti, jer bismo željeli biti veliki, nemati pomisli, nemati neuspjehe. Bezbroj neispunjenih želja čini nas tužnim. Bolje je pasti u šake lukavih demona, legije demona, nego pasti u ruke tuge, jer ona se teško nadilazi. Zato budi trezven. Budi budan, kako te tuga ne bi svladala. U suprotnom, pitanje je hoćeš li uspjeti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Svaka tuga skriva neku zasjedu. Koliko ljudi je postalo ulov demona tuge koji svoje zasjede postavlja posvuda! Koliko ima ljudi koji s ljubavlju traže Boga, toliko svojih mreža demon tuge baca – i ulov koji hvata je neizbrojiv. Jer tuga se skriva iza prijetvorne poniznosti, iza lažnog pokajanja, iza lažnog doživljaja ljubavi Božje, iza bezbroj stvari, stoga se čovjek, ne bivajući svjestan toga, objeručke nje prihvaća i postaje potpuno beskoristan.

Tuga je sposobna uništiti snagu u čovjeku. Ne zaustavlja se sve dok te ne onesposobi i učini sasvim nemoćnim za bilo što. A najperfidniji način koji demon (=pomisao) koristi je citiranje riječi Gospodnje: “Blaženi ožalošćeni”. “Ne”, kaže nam otac Izaija! “Ne dajte se prevariti. To je sotonsko. To nije od Boga.”

“Tuga po Bogu je radost, jer vidiš sebe u volji Božjoj”, kaže otac Izaija.

Pretpostavimo da sam sagriješio kao sveta Marija Egipćanka, da sam sve do sada živio izopačeno i u ovom času kažem: “Sagriješih, Gospode, ustat ću.” Kako prepoznati je li u meni tuga? Ako nastavljam misliti na svoj grijeh, moja misao je demonska. Ako mislim na pokajanje, to znači da želim volju Božju, i odmah imam radost predokusa volje Božje. Odmah stavljam sebe među nevine, čiste, raskajane – u sabor sa svima Svetima.

Ne miješaj, dakle, sotonsku, demonsku tugu, s tugom po Bogu. Tuga po Bogu je radost, jer pred sobom vidiš Boga zbog koga živi srce tvoje, pa stoga u tebi kraljuje Gospod Isus Krist. To je istinska, bogougodna tuga!

Starac Emilijan Simonopetritski

Izvor: Pouke.org

Priredio: Miodrag Vojvodić | Bitno.net


Objavljeno: 27. kolovoza 2017.

Možda vam se svidi