Pitao sam jednom nekog čovjeka: “Što si ti, borac za Krista ili borac za Napasnika? Znaš li da postoje borci za Napasnika?” Kršćanin ne treba biti fanatik, već treba voljeti sve ljude. Onaj tko se bez rasuđivanja razbacuje riječima, pa makar bile i ispravne, čini zlo. Poznavao sam jednog pobožnog pisca koji se vjernicima uvijek obraćao vrlo grubim jezikom, koji je, međutim, tako duboko prodirao da ih je do srži potresao. Jednom mi reče: “Na jednom skupu jednoj sam gospođi rekao to i to.” Ali način na koji joj je to rekao sasvim sigurno ju je dotukao. Uvrijedio ju je pred svima. “Pazi”, rekoh mu, “ti na ljude bacaš zlatne vijence s dijamantima, ali tako kako ih bacaš, razbijaš im glave, ne samo one osjetljive, nego i tvrde”.

Ne bacajmo kamenje na ljude u ime kršćanstva. Onaj tko razobličuje nekog grešnika pred drugima ili sa strašću govori o nekoj osobi, toga ne pokreće Duh Božji, već neki drugi duh. Etos Crkve je ljubav: u svojoj se biti razlikuje od pravničkog. Crkva na sve gleda s velikodušnošću i gleda da pomogne svakome, što god da je učinio, koliko god bio grešan.

Kod pojedinih pobožnih kršćana vidim neku čudnu logiku. U redu je njihova pobožnost, dobra je njihova usmjerenost prema dobru, ali im je potrebno i duhovno rasuđivanje i širina, kako njihovu pobožnost ne bi pratila uskogrudnost i tvrdoglavost. Temelj svega je duhovnost, a iz nje proizlazi duhovno rasuđivanje, jer inače ostaje na šturom “slovu zakona”, a “slovo zakona ubija”. Onaj tko je ponizan nikada neće sebe postavljati za učitelja drugima; takav čovjek više sluša, a kad biva upitan za mišljenje, odgovara ponizno. Nikada neće reći “ja”, već “misao mi kaže” ili “Oci kažu”, odnosno, govori kao učenik. Onaj tko misli da je sposoban ispravljati druge ima mnogo samoljubivosti u sebi.

Starac Pajsije Svetogorac

Izvor: prijateljboziji.com

Prijevod: Miodrag Vojvodić | Bitno.net