Čuvaj se ljudske buke koliko god možeš. Mnogo, naime, smeta, bavljenje svjetovnim poslovima, makar se to činilo u dobroj nakani.

Jer ubrzo nas onečisti i zarobi taština. Mnogo bih puta volio da sam šutio i da nisam bio među ljudima.

A zašto tako rado govorimo i zajedno ćaskamo, kad se malokad bez ozlijeđene savjesti vraćamo šutnji. Činimo to zato što dugim razgovorima pokušavamo jedan drugoga tješiti i olakšati srce, izmučeno kojekakvim razmišljanjima.

I najmilije je razgovarati i razmišljati o onome što volimo ili želimo ili što se protivi našim osjećajima.

Nažalost, prečesto je to isprazno i uzalud. Ta, naime, izvanjska utjeha na štetu je onoj nutarnjoj i božanskoj utjehi. Zato treba bdjeti i moliti da nam vrijeme ne bi prošlo uzalud.

Ako trebaš govoriti i ako je korisno, govori blagotvorno.

Zla navika i nehaj za naš napredak mnogo pridonosi tome da ne pazimo na svoje riječi.

Veliku korist za duhovni napredak donosi pobožni razgovor o duhovnim stvarima, osobito onih koji su dušom i duhom povezani u Bogu.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Tome Kempenca “Nasljeduj Krista”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.