Rastresenost je sasvim normalna pojava i uopće se ne treba čuditi niti zabrinjavati kad se dogodi. Kad postanemo svjesni svoje rastresenosti i vidimo da se naš duh bavi ne znam čime sve ne, ne treba se obeshrabriti niti se okrivljavati, nego jednostavno, mirno i blago svoj duh ponovno usmjeriti na Boga. Ako i cijeli sat molitve prođe u tome da smo u mislima neprestano lutali i vraćali se Gospodinu, možemo biti sigurni da je ta siromašna molitva bila Bogu draga… Bog je otac, on zna od čega smo sazdani i od nas ne traži uspjeh, nego dobru volju. Često nam je korisnije prihvatiti svoje siromaštvo i nemoć, ne gubeći hrabrost i ne žalosteći se zbog toga, negoli sve učiniti na savršen način.

Ako izuzmemo neka posebna stanja u kojima sam Gospodin djeluje, dodajmo i da je apsolutno nemoguće imati kontrolu nad sobom, svoj duh potpuno usmjeriti na Boga, biti potpuno sabran i pozoran bez ikakve rastresenosti. Unutarnja molitva pretpostavlja sabranost, ali ona nije tehnika mentalne koncentracije. Tražiti apsolutnu sabranost bilo bi pogrešno i dovelo bi, prije svega drugoga, do živčane napetosti.

Čak i u pasivnijim stanjima unutarnje molitve nastavlja se određena aktivnost duha, misli, mašte. Srce je u stanju smirene sabranosti, duboko usmjereno prema Bogu, ali misli na neki način i dalje lutaju. To katkada može biti neugodno, ali nije ništa strašno i ne sprječava sjedinjenje srca s Bogom. To su misli poput mušica koje dolaze i odlaze, ali zapravo ne ometaju sabranost srca.

U razdoblju kad je naša molitva još jako intelektualna, kad se prvenstveno oslanja na aktivnost našega duha, rastresenost predstavlja veliku smetnju, budući da u tom stanju zapravo više i nismo u molitvi. Ako smo, pak, po milosti Božjoj ušli u nešto dublju molitvu, ako se naša unutarnja molitva približava molitvi srca, misli koje lutaju predstavljaju manju smetnju: Duh može biti na neki način rastresen (i zapravo će ga uvijek pratiti određene misli), ali to neće ometati molitvu srca.

Pravi odgovor na problem rastresenosti nije, dakle, u tome da se duh bolje koncentrira nego da srce jače ljubi.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Jacquesa Philippea “Vrijeme za Boga”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.