Gospodine, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem: izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim sve ti vidiš, znani su ti moji putovi. (Ps 139,1-9)

Deset zapovijedi

Kad je Bog oslobodio svoj narod iz egipatskog ropstva da bi ga izveo u slobodu u Obećanu zemlju, on mu je ponudio Savez o kojem će ovisiti budućnost naroda: Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo. Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode – ta moj je sav svijet! – vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet. (Izl 19, 4-6)

Spomen koji Izrael nosi o Savezu što ga je Bog sklopio sa svojim narodom u pustinji, na brdu Sinaju, sveta je predaja. Uvjeti toga Saveza – Deset zapovijedi – napisani su na dvjema kamenim pločama koje su se čuvale u Kovčegu saveza; ti uvjeti zauvijek obvezuju Božji narod. Izraelski je naime narod dobro razumio da su zapovijedi, koje je Bog dao svojima, utemeljene u ljubavi.

Bog hoće da ljudi postanu njemu slični – njemu koji je ljubav.

Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. Nije u nebesima, da bi rekao: Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti daje vršimo? Nije ni preko mora, da bi mogao reći: Tko će preko mora, za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti daje vršimo? Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.

(Pnz 30, 11-14)

PRVA ZAPOVIJED

„Ja sam Gospodin Bog tvoj: Nemaj drugih bogova uz mene!”

Ljubi Gospodina, Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom (Pnz 6, 5)

Prva zapovijed zahtijeva od čovjeka da vjeruje u Boga, da se u njega pouzdaje i da ga ljubi iznad svega. Ona također zahtijeva da Boga priznaje kao jedinoga i pravoga Boga, te da mu iskazuje štovanje i da ga proslavlja kako to Bog hoće. Dužnost da se Bogu iskazuje pravo štovanje tiče se čovjeka u njegovoj osobnoj i društvenoj dimenziji. Čovjek treba „moći slobodno ispovijedati religiju kako privatno tako i javno “ (Drugi vatikanski koncil, Deklaracija o slobodi vjerovanja „Dignitatis humanae“, 15).

Prva zapovijed zabranjuje nevjeru, krivoboštvo, praznovjerje, vračanje, magiju, krivovjerje te nemar ili odbijanje da se upozna istina vjere.

DRUGA ZAPOVIJED

„Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud!“

Gospodine, Bože naš,

divno je ime tvoje po svoj zemlji (Ps 8, 2).

Druga zapovijed propisuje poštovanje Božjeg imena. Njegovo je ime sveto. Ta zapovijed također zahtijeva da se izvrše zavjeti i obećanja koji ma se čovjek obvezao.

Druga zapovijed zabranjuje i nedolično spominjanje Božjega imena, psovanje i kletve te krivu zakletvu. Psovka se sastoji u tome da se na uvrjedljiv, nedoličan način rabi ime Božje, ime Isusa Krista, Blažene Djevice Marije i svetaca.

TREĆA ZAPOVIJED

“Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji!”

Dan subotni obdržavaj i svetkuj, kako ti je naredio Gospodin, Bog tvoj (Pnz 5,12)

Sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, Gospodinu posvećen (Izl 31,15)

Kristovo uskrsnuće dogodilo se osmoga dana, taj dan se naziva danom Gospodnjim ili nedjeljom, tj. danom koji Crkva slavi kao dan milosti i svetosti.

Treća zapovijed zahtijeva da Bog bude čašćen na svetkovine, i to vanjskim bogoslužjem. Za kršćane je sveta misa prvi i najveći bogoslužni čin. Jedna od crkvenih zapovijedi propisuje vjernicima sudjelovanje u nedjeljnoj euharistiji i u euharistiji velikih svetkovina.

Treća zapovijed zabranjuje rad nedjeljom i drugim zapovjednim danima, osim u slučaju velike nužnosti. Ona također zabranjuje svaku aktivnost koja bi sprječavala bogoslužje. Ustanova nedjelje daje svima mogućnost da “imaju dovoljno odmora i slobodnog vremena za obiteljski, kulturni, socijalni i vjerski život” (Drugi vatikanski koncil, Gaudium et spes, 67)

ČETVRTA ZAPOVIJED

“Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!”

Poštuj oca svoga i majku svoju (Pnz 5,16; Mk 7,10)

Četvrtom zapovijedi Bog je htio da nakon njega poštujemo svoje roditelje i one koji su od njega primili neku vlast za naše dobro.

Četvrta zapovijed zabranjuje vrijeđanje roditelja i neposluh prema njima kao i onima koji imaju vlast nad nama. Roditelji su prvi odgovorni za odgoj svoje djece u vjeri, molitvi i svim vrlinama. Oni trebaju poštovati i promicati taj odgoj. Oni imaju dužnost pobrinuti se, prema svojim mogućnostima, za materijalne i duhovne potrebe svoje djece. Pozvat će se na same sebe i poučavat će svoju djecu kako je prvi kršćaninov poziv u tome da nasljeduje Isusa Krista.

PETA ZAPOVIJED

“Ne ubij!”

U Božjoj ruci leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela” (Job 12,10)

Od prvog časa svakog začeća pa sve to smrti ljudski je život svet samim time što je ljudska osoba stvorena na sliku i priliku živoga i svetoga Boga koji ju je htio radi nje same.

Peta zapovijed zahtijeva ljubav prema svima, pa i prema neprijateljima, te popravljanje materijalnog i duhovnog zla nanesenog bližnjemu.

Peta zapovijed zabranjuje čovjekoubojstvo, samoubojstvo, namjerne povrede, udarce, uvrede, proklinjanja i svaki postupak koji drugima nanosi zlo. Ona zabranjuje i pobačaj, koji kažnjava izopćenjem. Dragovoljna eutanazija, bez obzira na njezine oblike i motive, predstavlja ubojstvo čovjeka.

ŠESTA ZAPOVIJED

“Ne sagriješi bludno!”

Ljubav je temeljni i urođeni poziv svakog ljudskog bića (Ivan Pavao II., Familiaris Consortio, 11).

Stvarajući muškarca i ženu Bog je svakomu od njih na isti način udijelio osobno dostojanstvo. I muškarcu i ženi dužnost je priznati i prihvatiti svoj spolni identitet.

Šesta zapovijed zahtijeva da se bude čistim u vlastitom tijelu, poštujući sama sebe i druge osobe najvećim poštovanjem, jer mi smo Božje djelo i hramovi Duha Svetoga. Slobodno sklopljen ženidbeni savez između bračnih drugova uključuje vjernu ljubav i nameće im obvezu da svoj brak čuvaju nerazrješivim.

Šesta zapovijed zabranjuje svaku nečistoću u činima, mislima i pogledima. Ona odbacuje sve nemoralne knjige, slike i priredbe. Među grijehe koji se u teškoj mjeri protive čistoći spadaju samozadovoljavanje, blud i prostitucija, pornografija i homoseksualni čini.

SEDMA ZAPOVIJED

“Ne ukradi!”

Ne ukradi! (Pnz 5,19)

Ni kradljivci, ni lakomci,… ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega (1 Kor 6, 10).

Sedma zapovijed propisuje pravedno postupanje, tj. pravednost i ljubav, u upravljanju zemaljskim dobrima i plodovima ljudskog rada.

Sedma zapovijed zabranjuje krađu koja se sastoji u prisvajanju tuđega dobra protiv razumne volje vlasnika. Nepravedno si uzeti i koristiti se tuđim dobrima, bez obzira na koji način, protivno je sedmoj zapovijedi. Ona također nalaže vraćanje stvari koje pripadaju drugima, ispravljanje počinjenih nepravdi, plaćanje duga i davanje pravedne plaće radnicima.

OSMA ZAPOVIJED

“Ne reci lažna svjedočanstva!”

Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga (Izl 20,16).

Kristovi su učenici obukli „novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti (Ef 4,24).

Istina ili istinitost je krepost koja se sastoji u tome da se pokazujemo iskrenima u svojim činima i riječima, čuvajući se svake dvoznačnosti, laganja i licemjerstva. Osma zapovijed zahtijeva da se istina kaže u svako vrijeme i na svakom mjestu te da se na pozitivan način tumače postupci drugih.

Osma zapovijed zabranjuje svaku laž, svako ponašanje i svaki govor koji znače ogovaranje ili klevetanje. Laž se sastoji u govorenju neistine s nakanom da se prevari bližnjega. Pogreška počinjena protiv istine zahtijeva da bude popravljena.

DEVETA ZAPOVIJED

“Ne poželi tuđeg ženidbenog druga!”

Tko god s požudom pogleda ženu, već je i njome učinio preljub u srcu (Mt 5, 28).

Deveta zapovijed zahtijeva savršenu čistoću duše. Ona upozorava na to da se valja suprotstaviti svakoj razuzdanoj želji ili požudi tijela, te zabranjuje nečiste misli i želje.

Čišćenje srca zahtijeva molitvu, prakticiranje čednosti, nakana i pogleda. Čistoća srca traži stid koji je u strpljivosti, skromnosti i diskreciji. Stid pak štiti intimnost osobe.

DESETA ZAPOVIJED

„Ne poželi nikakve tuđe stvari!”

Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce (Mt 6,21).

Deseta zapovijed zahtijeva da se bude pravednim i umjerenim u želji za popravljanjem svoga vlastitoga stanja te da se strpljivo podnose poteškoće koje proizlaze iz naših tegoba. Odmak od bogatstva neophodan je za ulazak u kraljevstvo nebesko.

Deseta zapovijed zabranjuje nezasitnu požudu koja rada neumjerenošću u stjecanju bogatstva i moći koje bogatstvo uključuje. Zavist je pak žalost koja se osjeća pred dobrima drugoga i neodoljiva želja da se ta dobra prisvoje. To je jedan od glavnih grijeha. Protiv zavisti borimo se dobrohotnošću, poniznošću i predanjem Božjoj providnosti.

Božje zapovijedi na jednak način vrijede za sve ljude. One nas povezuju s Bogom, čuvaju pravo svakoga i održavaju mir u zajednici. Svaki se čovjek mora i treba prema njima ravnati, jer Božje zapovijedi nisu izvana nametnuti popis pravila i zakona. One odgovaraju čovjeku i u skladu su s njegovom naravi. One poštuju njegovo dostojanstvo.

Kad nešto zapovijeda, Bog svojom milošću to čini mogućim. (Katekizam Katoličke Crkve 2082)

Gornji tekst je ulomak iz knjige Wilfrida Stinissena, OCD,  “Ispovijed – sakrament oproštenja” u izdanju Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823. Više o knjizi pročitajte na ovom linku.