Veoma se radujem, ljubljeni brate, sa žarke revnosti kojom goriš za širenje slave Božje. U naše vrijeme, na žalost, gledamo kako se u različitim oblicima širi neka zarazna bolest, koju zovu indiferentizmom, ne samo među svjetovnjacima nego i među redovnicima. A kako je Bog dostojan beskrajne hvale, prva je i najvažnija naša dužnost da mu iskazujemo najveću slavu, koliko je to u našoj slabosti moguće, premda mu kao prognani stvorovi nikad ne možemo dati toliku slavu koliku on zaslužuje.

Budući da slava Božja najviše odsijeva u spasu duša, koje je Krist otkupio vlastitom krvlju, najviše i najvažnije nastojanje apostolskog života mora biti: ostvariti spasenje što više duša, dapače i što veće posvećenje. Ukratko ću iznijeti koji put stoji na raspolaganju za taj cilj, tj. za proslavu Boga i posvećenje mnogih duša. Bog je neizmjerno znanje i mudrost i zato najbolje zna što bismo mi trebali stalno činiti da se umnoži njegova slava i svoju nam volju prije svega očituje po svojim predstavnicima na zemlji.

Zato nam samo poslušnost sigurno očituje Božju volju. Mogao bi doduše poglavar upasti u zabludu, ali ne bi mogao nas uvesti u zabludu kad slijedimo poslušnost. Samo tada bi bila posrijedi iznimka u poslušnosti kad bi poglavar naređivao nešto što bi sadržavalo povredu Božjeg zakona, pa i u najmanjoj stvari. U tom slučaju on ne bi bio vjeran tumač Božje volje. Bog, jedini neizmjeran, premudar, najsvetiji, preblagi je Gospodin, Stvoritelj i Otac naš, početak i cilj, mudrost, moć i ljubav, sve je Bog. A što je god izvan Boga, vrijedi toliko koliko se na Boga odnosi, jer on je Stvoritelj svih stvari i otkupitelj ljudi, posljednji cilj svega stvorenja. On nam po svojim namjesnicima na zemlji očituje svoju uzvišenu volju i k sebi nas privlači, smjerajući k tome da po nama i druge duše k sebi privuče i savršenijom ljubavlju sebi priveže. Vidi, brate, koliko je, po Božjem milosrđu, dostojanstvo našeg poziva. Po poslušnosti kao da nadilazimo granice svoje malenkosti, suoblikujemo se Božjoj volji, koja nas svojom neizmjernom mudrošću i razboritošću upravlja te ispravno djelujemo. Dapače, prianjajući toj božanskoj volji, kojoj se ne može oprijeti nijedna stvorena stvar, mi postajemo jači od svih. Ovo je put mudrosti i razbora, jedini put kojim možemo najviše Boga proslaviti. Kad bi postojao drugi put, Krist bi nam ga svojom riječju i primjerom sigurno pokazao. A njegov trajni način života u Nazaretu Pismo sažima u ovu riječ: I bio im je poslušan-, pa i ostali dio života ocrtava nam nekako pod znakom poslušnosti, pokazujući više puta da je on sišao na zemlju vršiti volju Očevu.

Ljubimo zato, braćo, ljubimo iznad svega preljubeznog nebeskog Oca, a dokaz ove savršene ljubavi nek bude naša poslušnost, koju treba vršiti osobito onda kad se od nas traži žrtva vlastite volje. Ne znamo doista uzvišenije knjige od Isusa Krista raspetoga da napredujemo u ljubavi Božjoj.

Sve ćemo ovo uspješnije postići po Bezgrešnoj Djevici, kojoj je predobri Bog povjerio dijeljenje svoga milosrđa. Uopće nema sumnje da je za nas volja Marijina sama volja Božja. Kad se njoj posvetimo, postajemo oruđe Božjeg milosrđa u njezinim rukama, kao što je to ona u rukama Božjim. Dopustimo stoga da ona nama upravlja, da nas ona vodi, i budimo pod njezinim vodstvom mirni i sigurni: ona će nam sve pribaviti, za sve se pobrinuti, spremno nam priteći u pomoć u duhovnim i tjelesnim potrebama, ona će sama ukloniti poteškoće i stiske.

Iz pisama svetoga Maksimilijana Marije Kolbea
(Scritti del P. Massimiliano M. Kolbe, trad. ital., vol. I, P. [., Padova 1971, str. 75-77; 166)

Bitno.net