FILOTEA 21. STOLJEĆA
Pazi za čim težiš: Kako nam neostvarive želje kradu mir i odvlače od Božje volje
Događa se da sanjamo o teškim kušnjama u koje nikada ne ćemo zapasti, a nismo sposobni podnijeti neugodnosti obična života. Maštamo o opasnostima humanitarne ekspedicije u Africi, a utučeni smo zbog sitnih svakodnevnih problema koje nismo očekivali.
Naše je biće puno želja. Iskusili smo da nas naše želje mogu odvesti u opasne situacije od kojih ne ćemo postati veći. Ovdje ne mislim samo na sumnjive užitke, nego i na želju za intenzivnim duhovnim iskustvima, za snažnim osjećajem Božje prisutnosti, na želju za iskustvom ekstaze. Općenito je preporučljivo ne težiti za nedohvatljivim da ne bismo bili neprestano nezadovoljni. Kada mladić želi određeno radno mjesto, ako naiđe na poteškoće, mora biti spreman preboljeti to i promijeniti planove. Nije neobično da adolescent sanja kako će postati vojni pilot. To je ambiciozan cilj koji neki i postignu. Iako je sve govorilo u prilog ostvarenju toga sna, može mu se dogoditi da bude eliminiran samo zato što nema savršen vid. Netko tko u gimnaziji nije pokazao nadarenost za matematiku, nema nikakve šanse da bi mogao postići taj cilj. Tko živi samo za to, brzo će postati ogorčen…
Ako djevojka koja se upravo udala zapravo sanja o tome da postane karmelićanka, mogla bi cijeloga života biti nesretna. Ako ležim u krevetu jer imam gripu, a po svaku cijenu želim ići propovijedati u svoju katedralu ili sudjelovati u raspravi na televiziji, ta je želja beskorisna jer je ne mogu ostvariti. Bolje bi mi bilo da budem strpljiviji i ne zagorčavam život ljudima koji se za mene brinu dok sam bolestan. Katkada smo nalik na trudnice koje odjednom požele trešnje u jesen i grožđe u proljeće!
Velika je šteta kada osoba kojoj je povjereno nešto na odgovornost po svaku cijenu želi biti netko drugi. Smiješan sam ako kao biskup sanjam o tome da postanem kartuzijanac i živim u predivnoj samoći u planinama. Bolje bi mi bilo da kreativnost i energiju usmjerim na dobro obavljanje svojih biskupskih dužnosti. Beskorisno je čak i željeti biti inteligentniji ili sposobniji nego što jesam. Od takva htijenja neću postati pametniji nego što sam sada. Puno je pozitivnije razmisliti kako da razvijem svoje talente i iskoristim svoju inteligenciju, nego da sanjam o darovima koje nikada ne ću imati. Ovdje mislim na želje koje zaokupljaju čovjekov duh, a ne na obične sanjarije koje proizlaze iz mašte i koje mogu biti jako zabavne.
Nemoj željeti ni da ti Bog pošalje kušnje, nego podnosi one koje ti život već donosi. Događa se da sanjamo o teškim kušnjama u koje nikada ne ćemo zapasti, a nismo sposobni podnijeti neugodnosti obična života. Maštamo o opasnostima humanitarne ekspedicije u Africi, a utučeni smo zbog sitnih svakodnevnih problema koje nismo očekivali.
Prejedanje jako zamara i remeti rad želudca. Dobar je znak imati dobar tek, napose kada je čovjek mlad, ali treba i probaviti sve što smo progutali. Isto je s duhovnim ciljevima koje si zadajemo.
Odjednom početi ustajati svakoga jutra pola sata ranije radi razmatranja Božje riječi, ići svake večeri na misu, jednom tjedno preuzeti noćno dežurstvo u domu za beskućnike, nekomu djetetu pomagati rješavati domaće zadaće, u podne čitati evanđelje, dvaput tjedno sudjelovati u biblijskoj molitvenoj skupini i provoditi vikende u samostanima, sve to odjednom, a da se prije toga nismo bavili nikakvim duhovnim aktivnostima – to je jednostavno previše. Ne kažem da nije dobro angažirati se, naprotiv!
No potrebno je ići korak po korak i biti vjeran onim najskromnijim ciljevima. Svako godišnje doba donosi sa sobom svoje plodove, sve pod suncem ima svoje vrijeme.
Gornji tekst izvadak je iz knjige Michela Tournadea “Filotea 21. stoljeća”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.