Poznato je kako je papa Franjo veliki ljubitelj nogometa, kao i to da od malih nogu navija za argentinski klub San Lorenzo. Ne čudi stoga da se govoreći o kršćanskom životu vrlo često (kao i sv. Pavao u svoje vrijeme) zna poslužiti nogometnim jezikom. Evo nekoliko takvih primjera koji nam u ovo ‘nogometno vrijeme’ mogu biti odličan poticaj u našem kršćanskom rastu:

„Isus od nas traži da ga slijedimo čitavim životom. Traži od nas da budemo njegovi učenici, da ‘igramo za njegovu ekipu’.“

I odmah objašnjava:

”Što čini igrač nakon što je pozvan biti dio ekipe? Mora mnogo, mnogo trenirati. Isto vrijedi u životima Gospodinovih učenika. Ovo su treninzi potrebni za nasljedovanje Isusa: molitva, sakramenti, pomaganje i služenje bližnjima.“

Pobjede i porazi sastavni su dio nogometa, a ono što kršćanin iz toga može naučiti Papa je izrazio ovim riječima:

„Ako u životu pogriješiš, ako se posklizneš i padneš ili učiniš nešto krivo, nemoj se bojati! ‘Isuse, pogledaj što sam napravio. Što mi je činiti?’ Uvijek razgovaraj s Isusom – i u dobru i u zlu.“

Svaki poraz je bolan, a osobito ako je rezultat nepravde. Ipak, Papa upozorava kako je uvijek potrebno igrati ‘čisto’ i izbjegavati sebičnost.

„Tijekom utakmice, kad si na terenu, prepoznaješ ljepotu i veličinu timskog rada. Ako on nedostaje, ekipa gubi svoju snagu, makar pobjeđuje.“

Iako je cilj svakog natjecanja pobjeda i osvajanje trofeja, Papa upozorava kako za kršćane postoji jedan važniji cilj:

„Isus nam nudi nešto veće od naslova svjetskog prvaka! Isus nam nudi mogućnost plodnog i radosnog života. Nudi nam zajedništvo s Njime u vječnosti! To je Isusova ponuda!“