Po mome sudu, molitva mora biti nalik na prepuštanje, na predanje, gdje cijelo naše biće ulazi u Božju prisutnost. Ondje se događa dijalog, osluškivanje, preobrazba. Gledati Boga, ali još više osjećati da on nas gleda. Katkada vjersko iskustvo u molitvi nastaje, u mojem slučaju, kad naglas molim krunicu ili psalme. Ili kad s velikom radošću slavim euharistiju. Ali najsnažnije vjersko iskustvo doživljavam onda kada, bez vremenskog ograničenja, stanem pred svetohranište. Zna mi se dogoditi i da zaspem dok tako sjedim i prepuštam se Božjem pogledu. Osjećam se kao da me netko nosi, kao da me Bog drži za ruku. Mislim da moramo dosegnuti transcendentnu drugost Gospodina, koji je Gospodar svega, ali uvijek poštuje našu slobodu.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Papa Franjo o životu i vjeri”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.