Poznata je činjenica da je Padre Pio iščekivao Božić s velikom radošću. Još kao dječak obožavao je izrađivati glinene figurice Josipa, Marije i Djeteta Isusa za jaslice. Čitav svoj život gajio je veliku pobožnost prema Gospodinovu rođenju.

Ako bi ga u koje doba godine upitali kada je Božić, Padre Pio je odmah točno znao odgovoriti koliko je dana preostalo do svetkovine. Obožavao je božićne pjesme, jaslice, ali i same pripreme za slavlje. Jednom je napisao: “Svi su crkveni blagdani lijepi. Da, Uskrs je slavlje, no Božić je nježnost, djetinja slatkoća koja ispunja čitavo moje srce.”

Svi koji su imali sreće pohoditi misu polnoćku koju je predvodio Padre Pio nikada nisu zaboravili te trenutke. Na početku misnog slavlja svetac je bio duboko uronjen u molitvu, a mnogi su posvjedočili da su vlastitim očima vidjeli kako ga okružuje nadnaravno svjetlo. Lice mu je bilo predivno i ispunjeno potpunom radošću.

Tradicionalno je uoči božićne mise Padre Pio nosio Dijete Isusa u procesiji; od kora crkve kroz klauzuru samostana, kroz hodnike i nazad. U zatamnjenoj crkvi subraća su držala svijeće i pjevala božićne pjesme. Svetac bi na kraju prošao od oltara do jaslica gdje bi položio Dijete Isusa. Svijeće koje su tek malo obasjavale staru crkvu iz 16. stoljeća davale su dodatnu ljepotu svečanosti proslave.

Statua Djeteta Isusa ostajala bi u jaslicama tijekom božićne osmine, a Padre Pio kolijevku s Djetetom Isusom namještao je tako da bi ga mogao vidjeti iz ispovjedaonice odakle je često okretao pogled prema malom Spasitelju. “Budite vrlo blizu kolijevke ovog najljepšeg Djeteta”, više je puta napomenuo svojoj duhovnoj djeci.

(D. Allen: “Pray, Hope, and Don’t Worry: True Stories of Padre Pio”)

Padrepio.hr | Bitno.net