ROMAN O JOSIPU - TRI KRALJA

‘Ovo rođenje i ovaj bijeg – to su prekretnice. Ono što nam je donio Novorođeni nikada ne će propasti’, reče Baltazar

"Ljudi će umirati, prijestolja se rušiti, zvijezde gasnuti, ali on ostaje u srcima. Uvijek slab, uvijek smrtan, uvijek u opasnosti – ali uvijek vječan."

Bitno.net
Foto: Shutterstock

Foto: Shutterstock

Bila je još mrkla noć kada Baltazar osjeti dodir nečije ruke pa otvori oči. Oko njega je bio mrak, samo je s ognjišta dolazilo crveno svjetlo žara.

“Tko me budi?” upita.

“Ja sam”, prepoznao je Gašparov glas. “Ustani, moramo odmah dalje.”

“Još je noć.”

“Ne smijemo čekati dan. Melkiore, ustani!”

Obojica su zabezeknuti gledali staroga mudraca koji je stajao kraj njihova ležaja. Kroz otvore zavjesa kojima su u gostionici dijelili prostorije od vanjskoga dvorišta vidjela se zvjezdana noć.

“Drukčije smo se dogovorili”, primijeti Baltazar. “Doživjeli smo veliku radost, pronašli smo Novorođenoga. Htjeli smo ga još jednom pohoditi i onda se vratiti u Jeruzalem da izvijestimo kralja o našemu otkriću. A ti sada kažeš da moramo odmah dalje…”

“Moramo.”

“Do Jeruzalema nije daleko.” “Ne jašemo prema Jeruzalemu.”

Obojica su začuđeno zurila u Gašpara. Gostionica je utonula u duboku tišinu. Bili su jedini gosti. Životinje su im bile privezane u dvorištu. Vidjeli su ih kroz zavjese kako stoje pognutih glava. Pored tinjajuće vatre spavale su sluge. Noć je bila hladna. Kapi rose su se poput bisera ljeskale na zavjesi na ulazu.

“Govoriš protivno onome što smo se dogovorili prije spavanja. Ne razumijem. Što se dogodilo?”

“Govorio mi je neki glas.”

“Kakav glas?”

“Glas anđela.”

“Što je rekao?” obojica skočiše sa svojih ležajeva.

“Da odmah moramo na put. I da se ne smijemo vraćati Herodu jer on želi ubiti dijete.”

Mukom su šutjeli.

“Ako je tako,” umiješa se Baltazar, “a znam da govoriš istinu jer tvoje lice ne može varati, tada ne možemo na put. Novorođenomu prijeti opasnost, ne smijemo ga ostaviti nezaštićena. Njegovi roditelji ništa ne slute, žive sami za sebe, daleko od ljudi. Ako Herod pošalje vojnike, prekasno će biti da bježe i dijete će biti ubijeno. Moramo nad njim bdjeti i štititi ga, pa i po cijenu vlastitoga života!”

“Svakako”, doda Melkior. “Baltazar ima pravo. Život smo posvetili traženju Novorođenoga, umrimo dakle za nj. Probudimo sluge da se opskrbe oružjem.” Ali Gašpar odmahne sijedom glavom.

“Anđeo je rekao: ‘Ne brinite se za dijete. Ne će biti ubijeno. Pođite na put što je moguće prije.’”

Baltazar se zavi u ogrtač.

“Ako on tako kaže, treba poslušati njegov savjet. Krećemo ovoga časa. Idem probuditi sluge.”

“Ne možemo otići, a da s gostioničarom ne podmirimo račun”, primijeti Melkior.

“Ostavit ćemo mu novac. Ako anđeo traži trenutačan odlazak, znači da treba biti neprimijećen.”

“Imaš pravo. Trebamo potiho otići da ne probudimo gostioničara. Možda o tome ovisi sigurnost djeteta.”

“Anđeo je rekao Gašparu da se ne trebamo brinuti za njega.”

“Upravo je tako rekao”, potvrdi stari mudrac.

“Ali ipak… Svevišnji ga je poslao kao čovjeka i treba biti spašen na ljudski način.”

“Tko je dakle on?”

“Onaj kojega trebamo častiti, Saoshyant, Mesija, Sin Čovječji. Nisam sve uspio shvatiti… Ipak, srce mi govori da ga je počela progoniti smrt. A svoj zadatak treba izvršavati u stalnu bijegu.”

“On je onaj kojega navješćuju sveta Pisma”, uvjeravao je Melkior.

“I zvijezda”, pridoda Gašpar.

“Naš ljudski razum to ne shvaća”, primijeti Baltazar. “To su tajne Svevišnjega pred kojima trebamo prignuti glave. Uzjašimo. Otvorite tiho vrata i pazite da konji ne prave buku kopitima. Njegovoj svemoći pridodajmo svoj oprez. Takva je njegova volja. S ovoga se putovanja vraćamo praznih ruku. Svijet ide dalje svojim tijekom. Ipak će taj tijek biti kao kada čovjeka pogodi strjelica. Ovo rođenje i ovaj bijeg – to su prekretnice. Ne mislite da će se dobro koje je s njime došlo na svijet trebati uvijek iznova porađati. Ono što nam je donio Novorođeni nikada ne će propasti! Ljudi će umirati, prijestolja se rušiti, zvijezde gasnuti, ali on ostaje u srcima. Uvijek slab, uvijek smrtan, uvijek u opasnosti – ali uvijek vječan…”

Gornji tekst je izvadak iz knjige Jana Dobraczynskg “Snaga ljubavi, roman o sv. Josipu”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Objavljeno: 7. siječnja 2022.