Izr 8, 30-31: “Bila sam kraj njega… Bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme: igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova.”

Ali kako se mogu radovati kad mi tuga baca sjenu na srce i um?

Ohrabrenje Padra Pija: “Koja duša kojoj se Isus darovao kao njezina baština može biti nesretna? Nije li to isti Isus koji je radost anđela?… Provedimo živote zahvaljujući nebeskom Ocu koji je, iz preobilne ljubavi prema nama, poslao svoga jedinog Sina, onoga koji nas ljubi na najdivniji način. Zaštićeni ili, bolje rečeno, pokriveni i obranjeni plaštom našega dragog Gospodina, stanimo pred Njega i molimo poniznošću stvorenja i pouzdanjem i slobodom djeteta. Budući da se on voli radovati u djeci ljudskoj, neka nas ništa na svijetu ne ometa u radovanju u njemu i kontempliranju o njegovoj veličini i beskrajnim naslovima po kojima je vrijedan naših hvala i naše ljubavi. Molimo ga da bude velikodušan, kao i obično, u svojoj božanskoj pomoći, kako bi nama njegovo sveto ime bilo slavljeno i blagoslivljano. Tako i mi možemo uistinu reći, zajedno s nebeskom Majkom: ‘Veliča duša moja Gospodina i kliče duh moj u Bogu, mome spasitelju.’”

Podari mi milost da se uvijek radujem u tebi, Gospodine, poput djeteta, poput tvoje presvete Majke. Amen.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Padre Pio: Riječi nade – 150 meditacija utjehe i ohrabrenja ”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.