Ogovaranje. Događa se svakoga dana, svi to činimo, i svi smo time pogođeni. Odgovori koje su dali ljudi u ovome videu možda odražavaju i ono što mi sami osjećamo, i razloge koje imamo za razgovor o drugima, čak i ako nemamo nikakve zle namjere kada govorimo. No kakvi god bili naši razlozi, ogovaranje boli, i bez obzira na to što se to čini kao sitnica koja neće nikome uzrokovati nikakvu ozbiljnu i trajnu štetu, radi se o jednoj od tema kojoj je papa Franjo posvetio mnogo svojih govora od samoga početka svojega pontifikata.

U propovijedi od 14. rujna 2013. Papa je govorio i kršćanskome ubojstvu, govoreći da u Bibliji Isus govori o „kršćanskim ubojicama” i da „nema mjesta za nijanse”. “Ako govorite loše o svome bratu, ubijate svoga brata. I svakoga puta kada to učinimo, ponavljamo onu Kajinovu gestu, prvo ubojstvo u povijesti.”

„Ogovaranje uvijek ima kriminalnu stranu”, upozorio je. „Ne postoji nevino ogovaranje.”

Nekoliko dana poslije Valentinova, 16. veljače, Papa je ponovno govorio o ogovaranju, rekavši: „Ogovaranje je tako pokvarena stvar. Na početku se čini užitkom i nečime zabavnim, poput slatkiša. No na kraju nam srce ispuni gorčinom i otruje nas… Uvjeren sam da, kada bi svatko od nas pažljivo izbjegavao ogovaranje, na kraju bismo svi postali sveci! To je lijep put!”

„Želimo li postati sveci? Da ili ne?” pitao je okupljene toga dana, a oni su mu jednoglasno odgovorili: „Da!”

„Da? Želimo li živjeti navezani na ogovaranje kao naviku? Da ili ne? Ne? U redu, znači da se slažemo! Nema ogovaranja!”

Ovo su samo neki od primjera Papinih riječi – ovoj je temi on posvetio barem dva ili tri druga govora i propovijedi, uključujući i govor sjemeništarcima ranije ovoga ljeta, kada je ustvrdio da ogovaranje nije nešto što čine samo žene, kako se često misli, nego je to nešto što svatko radi, i što ima moć uništiti zajednicu.

Zar Papa to stvarno misli? Da ogovaranje ubija mojega brata, i da je to čin „kršćanskoga ubojstva”? Zar on stvarno hoće reći da time činimo nešto ozbiljno kao nasljedovanje Kajinova čina mržnje i ubojstva njegova brata Abela?

Kada pogledamo deset Božjih zapovijedi, vidimo da ogovaranje, loše govorenje o našoj braći i sestrama u Kristu, zapravo spada u petu zapovijed „Ne ubij”, jer mi tako često „ubijamo” ili narušavamo ugled druge osobe kada to činimo, a mnogo puta šteta bude nepopravljiva.

Ono što moramo sad učiniti jest da obnovimo smisao za milosrđe – bratsko razumijevanje da je ona osoba koja stoji pokraj mene ljudsko biće, čije je dostojanstvo značajnije od brzopletih prosudbi koje ja mogu donijeti ili bilo kakvih mišljenja koja ja mogu imati. A to počinje s malim, jednostavnim, svakodnevnim djelima ljubavi, poniznosti, krotkosti, poslušnosti Duhu Svetome, i velikodušnosti prema drugima.

„Da? Želimo li živjeti navezani na ogovaranje kao naviku? Da ili ne? Ne? U redu, znači da se slažemo! Nema ogovaranja!”

Kako razmišljati poput apostola:

Aktivnost koju biste mogli napraviti s mladima jest da im kažete da promisle o nekoj prigodi kada su nekoga ogovarali, i o prigodi kada su oni sami bili pogođeni ogovaranjem, i da zapišu neko konkretno, realistično rješenje kako toga tjedna neće ogovarati, ili da će barem biti svjesniji da je njihov govor – ogovaranje.

Naizgled pasivno rješenje može zapravo biti najaktivnije, bilo da promijenite temu kada prijatelj ili prijateljica govore o nekome drugome, ili da se suzdržite od govora, ili da kažete nešto pozitivno onda kada ste u iskušenju govoriti loše o nekome drugome. Malim, svakodnevnim koracima postižu se oni veliki.

Više o ogovaranju možete pročitati OVDJE.

Izvor: Catholic Link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.