Ono čime Boga vrijeđamo naše je slabo pouzdanje, a razlog mu je u našem nedovoljnom promišljanju onoga što nam je dano po Božjem utjelovljenju i što je Bog postavši čovjekom za nas učinio. Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinog Sina, a kad nije žalio svojega jedinog Sina za nas na smrt predati, što nam neće dati?

Kada bi sin jednog kralja htio umrijeti da spasi jednog ljubljenog podanika, bila bi to dobrota i milosrđe vrijedno divljenja. A obilje milosrđa i dobrote Sina koji hoće umrijeti i Oca koji daje život svojega Sina za spas svih ne možemo ni shvatiti. Međutim, Bog je tako učinio predajući svojega Sina ne samo za spas ljudske naravi nego i za njezino podizanje do stupnja božanstva. A Sin je Božji htio zaslužiti ljudima milost spasenja onako mučnim životom u siromaštvu, okrutnom i sramotnom smrću, iako ih je jednim uzdahom mogao spasiti.

Kako nakon svega ovoga nemamo pouzdanja u toliko milosrđe? U to da će nas Otkupitelj, koji nas je otkupio cijenom svoje krvi, osloboditi od naših grijeha i nesavršenosti?

Slabo se pouzdanje Bogu ne dopada, osobito onih duša kojima je podijelio izvanredne milosti. Zbog malo nepouzdanja Mojsije nije ušao u Obećanu zemlju. Umro je gledajući zemlju toliko puta obećanu i tako žarko željenu. Ali nije ušao u u nju. Bog se nije dao skloniti nikakvom molbom.

Bogu činimo nažao govoreći: Kada ću postati prema svemu ravnodušan? Kada ću postići dar molitve? Kao da je Bog siromašan ili škrt u svojim darovima. Kao da se On ne zauzima za naše savršenstvo. Slijedimo samo Njegovu volju, surađujmo s Njegovim milostima, nastojmo oko čistoće srca i budimo sigurni u Njegovu pomoć.

Mnogi neće nikada postići veći stupanj savršenosti jer se ne ufaju dovoljno. Treba imati veliko i pravo pouzdanje u milosrđe i neizmjernu dobrotu Božju i zasluge Isusa Krista. Ti si, Gospodine, jedino moje ufanje!

Moramo se pouzdati i očekivati od Boga velike stvari, jer nam ih je naš Gospodin Isus zaslužio. Nadanje u Boga znak je našega poštovanja, jer što se više ufamo više Ga častimo.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Louisa Lallemanta “Nauk o duhovnom životu”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.