UZETI MARIJU K SEBI

Kako nam Marijina vjernost pomaže da i mi budemo vjerni

Marijina vjernost riječima „Evo službenice Gospodnje“ imala je za posljedicu da se neprestano morala uzdizati od ljudskoga do nadnaravnoga, od sadašnjosti do konačnoga uskrsnuća

Foto: Wikimedia.org

Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac (Iv 12,26).

Kada je Isus izgovarao ove riječi, možda je mislio na svoju Majku opisujući Marijinu vjernost i slavu koja proizlazi iz vjernosti. Marija je službenica Gospodnja: Evo službenice Gospodnje. Ona je vjerno slijedila svojega Sina: Uz križ je Isusov stajala majka njegova. Marija sudjeluje u njegovoj slavi: „Svi će me naraštaji zvati blaženom.“

Kada Crkva ispovijeda da vjeruje u Marijinu slavu, oslanja se na ove Isusove riječi: Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Bog je vjeran svojoj riječi.

Tekst nastavlja ispod oglasa

Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa… (Dj 3,13).

Govoreći o Bogu na taj način Petar podsjeća da je Gospodin svojemu narodu, svojemu sluzi, obećao Božji blagoslov.

Izaija koristi tu istu riječ sluga za čitav Izrael (42; 52; 53) kada govori o Sluzi, o onome koga će apostoli prepoznati u Isusu. Bog – koji je uvijek vjeran svojim obećanjima, suočen s opetovanom nevjerom naroda koji, čini se, nije sposoban slijediti svojega jedinog Gospodina, usredotočio je ostvarenje svojih nauma na Slugu, svojega Sina Isusa. Ako mi ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati! (2 Tim 2,13).

Od toga trenutka služenje Bogu dobiva sasvim novi smisao. Polazeći od Isusova otajstva služiti Bogu znači služiti Isusu, a služiti mu znači slijediti ga. Na taj način jasno je definirano što znači služiti Isusu.

Služeći Isusu kao majka koja se posvetila svojemu djetetu koje ju nužno treba Marija ga ujedno i slijedi. Ona stalno ovisi o njegovu poslanju: on je sluga Oca koji je od njega učinio savez naroda i svjetlo narodima.

Marija svoju majčinsku ulogu vrši u potpunoj ovisnosti i savršenoj prilagodljivosti zahtjevima poziva Djeteta-Sluge.

Da Marija nije zbog sigurnosti Novorođenoga ili ljudske razboritosti slijedila providonosne događaje, kako bi se Isus bio rodio u Betlehemu, kako bi se ostvarilo mesijansko proročanstvo? Kako bi sveta obitelj bježala u Egipat, kako bi se vratila u Nazaret?

Idući putom kojim ide njezin Sin, slijedeći događaje njegova poslanja, u dubokoj tami, Marija je službenica Gospodnja. Iako su ti događaji bili naviješteni, ona ih je prepoznala tek nakon što su se dogodili, a zatim je o njima razmišljala.

Ta je vjernost za njezino majčinsko srce bila dramatična. U Hramu Isus ju je naučio da njezini majčinski osjećaji ne smiju zasjeniti njezin poziv službenice Gospodnje.

Sinko, zašto si nam to učinio? …žalosni smo te tražili… Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega? (Lk 2,48–49).

Isus svoju Majku suočava s njezinim najvažnijim pozivom da bude službenica Očeva Sluge. Zbog toga Marija mora slijediti poziv svojega Sina, mora njegov poziv staviti ispred svega ostaloga, čak i onoga što je najlegitimnije za jednu majku. Marija nije odmah shvatila puni smisao toga zahtjeva. Oni ne razumješe riječi koju im reče (Lk 2,50). Razumjet će dan prije raspeća kada bude čula one druge riječi: Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom (Iv 12,26).

Marija je Isusa slijedila u potpunoj vjernosti. Nakon što mu je služila kao Majka, slijedila ga je kao učenica zajedno sa ženama koje su ga pratile u njegovu javnomu životu. Marija je služila Isusu slijedeći ga u cijelomu njegovu poslanju, slušajući njegove riječi, uvijek njemu na raspolaganju, odričući se i njega i sebe same. Slijedila ga je i kada je bio osuđen na smrt kao javni zločinac, kao bogohulnik.

Marija je doživjela poniženje kada je razjareno mnoštvo vrijeđalo Isusa i pljuvalo na njega, pa ipak ga je slijedila kao Majka i s majčinskim suzama. Na križu Isus ju je ponovno otrgnuo od njezine uloge da bude samo njegova Majka i podsjetio je na njezinu ulogu Službenice dajući joj zapovijed da odsada nadalje služi njegovima: Ženo! Evo ti sina!

Umirući Isus potvrđuje Marijin poziv, poziv na služenje. U Kani, kao i u Hramu, Isus je Mariju upozorio na njezinu pravu ulogu. Dao joj je do znanja da njihov odnos nije odnos majke i sina koji bi proizlazio iz tjelesnoga majčinstva, nego odnos između Sluge Božjega i suradnice koju si je odabrao, žene koja mu je pridružena u njegovoj ulozi Sluge.

Tekst nastavlja ispod oglasa

Marijina vjernost riječima „Evo službenice Gospodnje“ imala je za posljedicu da se neprestano morala uzdizati od ljudskoga do nadnaravnoga, od sadašnjosti do konačnoga uskrsnuća. Marijina vjernost pomaže nam da i mi budemo vjerni.

Stalno smo u opasnosti biti vjerni onome što smo mi razumjeli u vezi sa svojim pozivom. No naš poziv je Netko, a ne neki „način života“. Moramo biti ustrajni u svojim oblicima vjernosti, ali i spremni dopustiti Gospodinu da nas od njih otrgne.

Naš oblik služenja odnosi se na Nekoga, na samoga Isusa čije poslanje Očeva Sluge donosi spasenje svijetu. Služenje Kristu ne može se razumjeti unaprijed; služimo mu slijedeći ga. On nas uvodi u svoje otajstvo Očeva Sluge gdje naša vjernost često predstavlja odvajanje od onoga čemu smo odlučili biti vjerni da bismo bili vjerni onome koga slijedimo.

Postajemo vjerni od vjernosti do vjernosti, kao Marija koja je bila otrgnuta od svoje majčinske uloge da bi slijedila vjernost svojega Sina, Očeva Sluge.

Otrgnuti se od svojega načina življenja vjernosti da bismo bili vjerni u skladu s Božjom voljom – to može postići samo Bog u nama. Samo Gospodin može našu vjernost uzdići s čisto ljudske razine vezane uz prošlost na razinu božanske vjernosti koja je vezana uz budućnost. Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti (1 Sol 5,24).

Najuzvišenija vjernost je, čini se, predanje Duhu služenja. Samo tu vjernost Duh može dovesti sve do cilja proslave sluge: Gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj (Iv 12,26).

Služitelja koji mu je vjeran Isus vjerno vodi sve do svoje slave. Gospodin mijenja oblik njegove vjernosti time što je oslobađa od svake skleroze. Marija, vjerna svojemu obećanju službenice, slijedila je Slugu i zato se nalazi tamo gdje je i on.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Uzeti Mariju k sebi” Victora Siona. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.netViše o knjizi možete saznati na linku ovdje, gdje je možete i prelistati.


Podrži naš rad članstvom u Klubu prijatelja! Saznaj više na ovom linku!

Objavljeno: 10. siječnja 2018.

Možda vam se svidi