Čovjek je posve jedan i cjelovit, no sastavljen je najmanje od dva dijela: duše i tijela. Do toga su došli i antički filozofi. Shvatili su, naime, da imamo sposobnost za dvije vrste djelovanja, tjelesno i duhovno, koja se uzajamno nadopunjuju. No kršćanima je objavljeno da su u stanju činiti nešto još uzvišenije, što nadilazi ljudske sposobnosti. Isus je obećao učenicima da će činiti čudesa snagom Duha Svetoga kojega će im poslati. “Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti” (Iv 14,12). Ona se i danas događaju, no mi ih smatramo nečim senzacionalnim. Naprotiv, svi smo pozvani na ono što tvori čudo svakodnevnog­ života, naime na vjeru u evanđelje i ljubav. Bez rasvjetljenja i pomoći Duha Svetoga ne bismo bili sposobni za te krjeposti. Kako bismo trebali zamisliti taj dar Duha? Kada bi to bila samo izvanjska pomoć, tada ne bismo mi bili oni koji vjeruju i ljube. No Duh Sveti je nutarnji dar, a njegova snaga postaje našom. Stoga su ga grčki oci smatrali trećom sastavnicom našega “ja”. Govorili su o takozvanoj trihotomiji, o trodijelnoj strukturi čovjeka.

Zapadnim teolozima to se činilo prerizičnim govorom. Duh Sveti je Bog. Možemo li doista reći kako je Bog u nama? Na to nije teško odgovoriti. Bog se nalazi ondje gdje djeluje. Djeluje na svim mjestima, stoga je sveprisutan. Ali ne djeluje uvijek na isti način. Mi vjerujemo kako je njegova prisutnost na poseban način u hramu, pa toj zgradi i dajemo ime kuće Božje. Istinski hram je ljudsko srce. Stoga je i čovjek Božje prebivalište, kako je Isus obećao: “Doći ćemo k njemu i kod njega se nastaniti” (Iv 14,23). Budući da je Božja prisutnost djelatna, ona nas preobražava. Sv. Bazilije Veliki naziva Duha Svetoga svjetlom, tumačeći to ovako: “Što je moć gledanja u zdravu oku, djelovanje je Duha u očišćenoj duši.” (O Duhu Svetom 26, PG 32, 180C). Po Duhu Svetom svetima mogu postati stvorenja koja to sama po sebi nisu. U Vjerovanju ispovijedamo da Duh daje život, da je on “životvorac”. Suvremeni teolog Pavel Evdokimov piše: “Na dan Pedesetnice on sam je sišao te postao djelatnim unutar naše naravi, postao je nutarnjom stvarnosti ljudskoga života.”

Gornji tekst je izvadak iz knjige Tomaša Špidlika “Mali biseri crkvenih otaca”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.