U svojemu Govoru na gori Isus objašnjava radikalnu moralnu viziju kršćanstva. To objašnjenje on započinje na jako dojmljiv način. On svoj Govor ne počinje apstraktnim izlaganjem o moralu, i ne nudi temeljni opis početnih stupnjeva duhovnoga života. Umjesto toga on počinje s kraja, opisujući osam karakteristika istinski sretnoga kršćanina. Tih osam karakteristika poznajemo kao osam Blaženstava. Tako Isus cjelinu moralnoga života usmjeruje prema ostvarenju sreće.

Lako je Blaženstva smatrati pohvalama pukim nesrećama – kao da siromaštvo i progoni izravno vode do sreće, no nije tako. Blaženstva su zapravo izraz savršenstva. Grupirana su u tri kategorije: prva tri vezana su za bijeg od grijeha, sljedeća dva za djelatan život, a posljednja tri za kontemplativni život.

Blaženi su siromašni duhom, oni koji nisu robovi materijalnim dobrima. Blaženi su oni koji tuguju, koji poznaju ništavnost prolaznih dobara i težinu grijeha. Blaženi su krotki, koji se – znajući da smo svi djeca Božja – ne zanimaju sitničavim raspravama. Tako kršćanin biva slobodan od grijeha.

Onda kada je grijeh podložen, sretan kršćanin sposoban je tražiti dobro u svojemu djelovanju. Blaženi su oni koji gladuju i žeđaju za pravdom – ne oni koji jednostavno osjećaju prirodno zgražanje nad nepravdom, nego istinsku žeđ za pravdom. Istovremeno, blaženi su oni koji su milosrdni. To jedinstvo pravde i milosrđa odražava jedinstvo tih svojstava u Bogu. Taj božanski sklad izbjegava sva ona toliko ljudska pretjerivanja i u nekontroliranome zgražanju i u pasivnim dobrim željama.

Uz takvo djelovanje – usklađeno s božanskim idealom – kršćanin se uzdiže do kontemplativnoga života. Blaženi su oni koji su čista srca, čija srca nisu opterećena pokvarenošću svijeta, nego u njima ima prostora samo za Boga. Blaženi su mirotvorci, koji su – videći ljepotu Božjega providonosnoga plana i posjedovanja mira koji odatle proizlazi – sposobni taj mir prenijeti na druge. Blaženi su oni koji su progonjeni zbog pravednosti. Budući da je Bog dovoljan, čak ni trpljenje nije preprjeka sreći.

Dakle, Isus ovdje u nekoliko kratkih tvrdnji ocrtava portret sretnoga kršćanina. U kršćanskome moralnome životu nije najvažnije slijediti neki popis pravila, nego odreći se grijeha, tražiti dobro, i – koliko je to moguće u ovome životu – posjedovati samoga Boga. To savršenstvo bilo je tako iznimno da patnje mučenika nisu bile ništa u usporedbi sa srećom do kojih su one dovodile. To je sreća koju Bog i dalje želi udijeliti svima nama.

zvor: Dominicana Journal | Prijevod: Ana Naletilić

[1]     Radi se o bratu i sestri, svetome Placidu i svetoj Flaviji, i svetoj braći Eutihu i Viktorinu (op. prev.)