Otkako je umirući Isus s križa rekao Ivanu „Evo ti majke!” te je on „uze k sebi”, kroz svu se povijest Crkve obistinjuje bezgranično duhovno majčinstvo Marijino. Majčinstvom se izražava briga za djecu. Ako je Marija majka svih ljudi, njezino zauzimanje za život ljudi, za život svakog čovjeka ima sveopći domašaj. Majka grli i čuva čitavog čovjeka. Tako majčinstvo Marijino počinje majčinskom brigom i njegom za Krista. U Kristu je podno križa prihvatila Ivana, a u Ivanu je prigrlila svakoga čovjeka, čitavo čovječanstvo. Sve je ljude prigrlila naročitom brigom u Duhu Svetom. Ta Duh je Sveti po našem Vjerovanju „životvorac”. On dakle dariva puninu života koji je otvoren vječnosti.

Stoga je Marijino majčinstvo učešće na snazi Duha Svetoga, onoga Duha koji je Životvorac. Njezino se majčinstvo uvijek izražava poniznim služenjem prema vlastitoj njezinoj riječi: „Evo službenice Gospodnje” (Lk 1,38).

U tom svjetlu, u svjetlu misterija Marijina duhovnoga majčinstva nastojmo shvatiti onu izvanrednu poruku koja se počela širiti svijetom iz Fatime nakon 13. svibnja 1917. te je trajala pet mjeseci, sve do 13. listopada iste godine.

Crkva je uvijek naučavala i neprestano proglašuje da se Božja objava dovršila u Kristu Isusu. U njemu je objava dosegla puninu „te više ne očekujemo javne objave prije slavnoga očitovanja Gospodinova” (saborski dokument o božanskoj objavi, br. 4). Crkva cijeni i procjenjuje privatne objave po tome koliko su u skladu s tom jedinstvenom i jedincatom javnom objavom.

Crkva je prihvatila fatimsku poruku stoga što ta objava sadrži istinu i poziv što su u svojoj jezgri istina i poziv samoga Evanđelja.

„Obratite se – pokoru činite – i vjerujte Evanđelju” (Mk 1,15). To su prve riječi Mesijine upućene čovječanstvu. Fatimska poruka u svojoj jezgri nije drugo doli poziv na obraćenje i pokoru, upravo po Evanđelju. Taj je poziv upućen u početku 20. stoljeća. Stoga je posebno upućen nama, ljudima ovoga stoljeća. Fatimska Gospođa čita posebnom pronicljivošću „znakove vremena” znakove našega vremena.

Taj je poziv na pokoru u isto vrijeme i majčinski, i čvrst, i određen. Ljubav „koja se raduje istini’ (1 Kor 13,6) znade biti iskrena i odlučna. Poziv na pokoru, kao i uvijek povezan je s pozivom na molitvu. U skladu s predajom kroz mnoga stoljeća, Fatimska Gospođa u svojoj poruci upućuje na krunicu koja se s pravom može nazvati „Marijina molitva”. U toj se molitvi ona na poseban način sjedinjuje s nama. Po toj molitvi ona s nama moli i po njoj prigrljuje sve probleme Crkve, Petrove Stolice, probleme čitavoga svijeta. Osim toga, ona se u toj molitvi spominje grješnika kako bi se obratili i spasili, te duša u čistilištu.

papa Ivan Pavao II., iz homilije u Fatimi, 13. svibnja 1982.