U početku stvoreni na Božju sliku, danas smo preoblikovani na Kristovu sliku – i to ničim drugim doli njegovom ljubavlju. Jer kad promotrimo ljudsku povijest ili samo bacimo pogled na današnje vijesti, vidimo koliko je naš rod okrutan, prazan i zavidan. Čak i u vlastitim srcima pronalazimo bezbroj ljubomora, sitnih strahova i skrivenih želja za osvetom. Toliki su dijelovi naše nutrine ustrašeni i sebični, neskloni dopustiti ljubavi da nam se približi.

Kršćanski prikaz onoga kako je do toga došlo nalazi se još u Knjizi Postanka, kada se prvi par okrenuo od Božjeg poziva na bliskost s njime. U tom pobunjeništvu, Adam i Eva su svu svoju djecu osudili na propast. Kao da je netko od tvojih predaka prokockao golemo bogatstvo koje bi ti danas pripalo kao nasljedstvo da nije postupio toliko nerazumno. No umjesto da nas prepusti samima sebi, Bog odlučuje ponovno stvoriti ljudski rod započevši iznova — s novim Adamom i novom Evom.

“Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt… Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći. Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu.”
— Rimljanima 5,12–15

Tako svaki od nas pripada dvojici Adamâ: prvome, koji predstavlja naš neposluh i prezir prema dobru te nas podsjeća na izgubljeno duhovno nasljedstvo, i drugome, koji nas usmjerava prema ljubavi, milosrđu i svemu što Krist utjelovljuje. U njemu smo „rekapitulirani“ – dan nam je novi „glavar“ (Ef 1,10) – i sada možemo sudjelovati u savršenoj ljubavi Sina prema Ocu i Njegovoj ljubavi prema nama.

Pročitajte više: Kako je devetnica Gospi koja razvezuje čvorove spasila moj brak

Kao što postoje prvi i drugi Adam, tako postoje i dvije Eve. Naša blažena majka Marija, druga Eva, popravlja sebičnost prve Eve svojom ljubavlju i poniznom poslušnošću.

“On je postao čovjekom po Djevici, kako bi neposluh koji je došao od zmije bio uništen na isti način na koji je i nastao. Jer Eva, koja je bila djevica i neokaljana, začela je riječ zmije i rodila neposluh i smrt. Ali Djevica Marija je, kada joj je anđeo Gabrijel navijestio radosnu vijest da će Duh Gospodnji sići na nju… primila vjeru i radost, i Svetac koji je iz nje rođen je Sin Božji.”
— sv. Justin Mučenik

“Kad se sjetim neposluha Eve, plačem. Ali kad gledam plod Marijin, iznova sam obnovljen. Besmrtan po porijeklu, nevidljiv po ljepoti, prije vjekova svjetlo od svjetla; od Boga Oca rođen; kao Riječ i Sin Božji, uzeo si tijelo od Djevice Marije da obnoviš Adama, oblikovana tvojom svetom rukom.”
— sv. Grgur Čudotvorac

“Smrt je došla po Evi, ali život je došao po Mariji.”
— sv. Jeronim

Latinsko ime Eva preokreće se u Ave – pozdrav koji je Gabrijel uputio Mariji (Lk 1,28). Gdje je prvu Evu prevario pali anđeo, drugu je prosvijetlio jedan od najpouzdanijih Božjih glasnika. I dok je prva donijela smrt neposluhom pod stablom u Edenu, druga je dovela do života koji je darovan na drvu Kalvarije. Zato su crkveni oci u Postanku 3,15 prepoznali Protoevanđelje – „prvo evanđelje“. Tamo Bog govori zmiji:

“Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.”

Druga osoba Trojstva uzima našu ljudsku narav po Marijinu „da“ – Marijinom fiatu. Njezin neka mi bude (Lk 1,38) prekretnica je cjelokupne ljudske povijesti. Budući da je bila očuvana od raspadanja i podjela koje proizlaze iz istočnog grijeha – jer ju je Otac od začeća sačuvao za ovaj trenutak – mogla je Sinu Božjem darovati čovještvo u njegovoj punini.

“Jednom kad je nešto svezano, ne može se razriješiti drugačije nego da se čvor razmrsi obrnutim redoslijedom… Tako je čvor Evina neposluha razvezan Marijinom poslušnošću. Što je Eva svezala nevjerom, Marija je razvezala vjerom.”
— sv. Irenej Lionski

Dobra molitva proizlazi iz dobre teologije. Ne možemo odvojiti duhovnost od učenja, pobožnost od dogme, baš kao što ne možemo razdvojiti obranu vjere od ljubavi prema bližnjem. Iz Mariologije sv. Ireneja nastaje jedna od najljepših devetnica: Mariji, razrješiteljici čvorova. Ova pobožnost potekla je iz Njemačke oko 1700. godine, nadahnuta slikom na kojoj Marija razvezuje čvorove s užeta i vraća ga svojoj djeci – zaglađeno i obnovljeno.

Molitva koja se svaki dan moli u devetnici Mariji, razrješiteljici čvorova:

Djevice Marijo, Majko lijepe ljubavi, Majko koja nisi nikad ostavila nijedno dijete koje traži pomoć, Majko čije ruke rade bez prestanka za tvoju voljenu djecu, jer su ispunjene božanskom Ljubavi i beskrajnim Milosrđem koje se izlijeva iz tvog srca, okreni svoj pogled prepun sućuti prema meni. Vidi čvorove koji guše moj život. Ti poznaješ moju nevolju i žalost. Ti znaš koliko me ovi čvorovi paraliziraju. Marijo, Majko kojoj je Bog povjerio dužnost da razveže čvorove života svoje djece, ja polažem svoj život u tvoje ruke. Nitko, čak ni Zli, ne može oduzeti tvoju milosrdnu pomoć. U tvojim rukama ne postoji nijedan „čvor“ koji ti ne bi mogla razvezati. Majko, sva moćna, po tvojoj milosti i moći tvoga zagovora kod tvoga sina Isusa, mog Otkupitelja, primi danas ovaj „čvor“ . . . (imenuj ga ako je moguće). Na slavu Božju, molim te da ga razvežeš zauvijek. Uzdam se u Te! Ti si jedinstvena Tješiteljica koju mi je Bog dao, ti si Tvrđava mojih slabih snaga, bogatstvo mojoj bijedi, oslobođenje od svega što me smeta da budem s Kristom. Primi moj poziv. Čuvaj me, vodi me, štiti me. Ti si moje sigurno utočište!

“Marijo koja razvezuješ čvorove”, moli za mene!

Kao što je Bog novo doba u Kristu započeo sa ženom, pobožna je praksa da svaki njegov sin i kći svoj dan započnu s tom istom ženom – našom Majkom Marijom. Budući da je ona ta koja je Sinu Božjem dala tijelo i sva osjetila, prikladno je i mi njoj posvetiti cijelo svoje biće.

Molitva posvete Mariji:

Presveta Djevice Marijo, Majko i Kraljice moja, tvojem Bezgrešnom Srcu posvećujem i predajem čitavo svoje biće: svoje misli i djela. Raspolaži sa mnom i sa svim što mi pripada, sada i u vječnosti, na hvalu i slavu Presvetog Trojstva za posvećenje Crkve i spasenje sveg svijeta. Bezgrešna moja Majko pomozi mi živjeti dostojno moga krsnog obećanja da neopozivo pripadam svome Otkupitelju. Daj da poput tebe slušam poticaje Duha Svetog! Neka se u meni i po meni uvijek i u svemu vrši volja Božja!

Članak je preveden s web-stranice Catholic Answers i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. 

Devetnica Gospi koja razvezuje čvorove – Bitno.net