Mana suprotna daru pobožnosti tvrdoća je srca, koja se rađa iz neurednog samoljublja. Po njemu postajemo osjetljivi samo za sebe i svoju korist, a sve drugo što nas se ne tiče ostavlja nas ravnodušnima. Gledamo uvrede koje se nanose Bogu bez suza, a bijedu bližnjega bez samilosti. Ne bismo se nimalo potrudili drugima dobro učiniti, a još manje možemo podnositi njihove pogreške. Za najmanju se sitnicu srdimo na bližnjega i podržavamo prema njemu u srcu osjećaje ogorčenosti, osvetoljubivosti, mržnje, mrzovoljnosti i antipatije.

Naprotiv, što je u duši više ljubavi prema Bogu, ona je tim osjetljivija za slavu Božju i dobro bližnjega.

Ova je tvrdoća vrlo velika u svjetskih moćnika, škrtih, bogataša, putenih osoba i u onima koji svoje srce nikako ni smekšavaju vježbama pobožnosti i duhovnim životom.

Nju često susrećemo i u učenih ljudi koji ne spajaju pobožnost sa znanjem, a tu svoju manu zovu stalnošću duha. A pravi su učenjaci bili među najpobožnijim ljudima, kao sv. Augustin, sv. Toma, i sv. Bonaventura, sv. Bernard, a od isusovaca Lainez, Suarez, Belarmin i Lesij.

Duša koja ne može oplakivati svoje grijehe barem suzama srca ili nije pobožna ili je nečista ili pak i jedno i drugo. To je obično kod onih kojima je srce otvrdnulo.

Velika je nesreća kada redovnici više cijene naravne i stečene darove negoli pobožnost. Ponekad ćete vidjeti redovnika, a možda i poglavara, koji će javno govoriti da je puno važnija spretnost u poslu negoli sve male pobožnosti koje su, kažu oni, dobre za žene ali ne i za čvrst duh. A čvrstoća im je duha ona tvrdoća toliko suprotna daru pobožnosti. Morali bi znati da je pobožnost kao čin bogoštovlja plod štovanja i ljubavi prema Bogu važnija od svih moralnih kreposti, jer bogoštovlje po dostojanstva dolazi odmah nakon bogoslovnih kreposti.

Kada redovnik, ozbiljan i ugledan po svojoj dobi i po službama koje je obnašao u redu, govori pred mlađom braćom kako više cijeni velike talente i važne položaje i više drži do onih koji se odlikuju duhom i znanjem negoli do onih koji toga nemaju, premda imaju više kreposti i pobožnosti, on silno škodi toj jadnoj mladeži. Taj otrov silazi u srce i od njega ono možda nikada neće ozdraviti…

Gornji tekst je izvadak iz knjige Louisa Lallemanta “Nauk o duhovnom životu”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.