Ako želiš razvijati svoj nutarnji život, važno je ne pogriješiti odmah na početku svojih traženja. Ako čovjek u nekomu sportu ili u bilo kojoj drugoj aktivnosti razvije loše navike, one postanu strahovite prepreke. Isto je s duhovnim životom: ima loših navika koje je bolje izbjegavati.

Ima ljudi koji će reći da neka molitvena tehnika ili neko vrlo originalno duhovno iskustvo jako pomažu u duhovnomu napretku. Oni me podsjećaju na slikara koji je na svim svojim platnima uvijek slikao istu ženu, ženu u koju je bio zaljubljen, jer je bio uvjeren da je ona jedini model dostojan pozornosti.

Možda si primijetio da ima ljudi koji drugima dijele lekcije, a bolje bi im bilo da šute… Poznajem, naime, neke koji daju velike donacije za siromašne, a nisu sposobni oprostiti svojim susjedima. Poznajem i neke koji nikada ne će propustiti misu, a siju otrov čim zinu… Zbog takvih bi se ljudi drugima mogla ogaditi vjera!

Da bi se sjedinio s Bogom, najprije moraš znati da te Bog ljubi. Neizmjerno. U njegovim si očima beskrajno dragocjen. Spoznaja da si ljubljen poticat će tvoj rast, ona će te preobražavati. Budući da si od Boga puno primio, to će te motivirati da daješ drugima. To se zove solidarnost, istinska ljubav… Kada ta intuicija u tebi postane prirodno stanje, bit ćeš savršeno sjedinjen s Bogom.

Vidiš, sve ptice imaju krila. Nojevi se krilima ne služe, kokošji se let nikako ne može nazvati skladnim dok je let orlova i lastavica predivan! Ima ljudi koji nikada nisu postali svjesni te duhovne dimenzije koja bi ih mogla nositi… Drugi su vrlo solidarni i pažljivi prema svojoj okolini, a pritom i ne pomišljaju da čine upravo ono što Bog od njih traži… Treći su pak znali razviti tu duhovnu dimenziju koja ih posve prirodno vodi prema ljubavi i služenju. Jasno ti je da ovi, koji pripadaju trećoj skupini, doista žive sjedinjeni s Bogom, i to ne samo riječima, nego i djelima.

Možda misliš da se duhovni život svodi na dužnosti i obveze, da će ti ″zapovijed″ ljubavi zagorčati život i da će te sputavati na sve moguće načine. Ako na taj način gledaš na stvari, onda mi je jasno da nemaš volje za takav način života. Ma ne, služenje čovjeka čini sretnim, duboko sretnim.

Ako te nakon duge bolesti ili nekoga kirurškog zahvata prijatelji pozovu na šetnju u brda, imat ćeš dojam da je to teško i naporno. Kada ozdraviš i vratiš se u formu, zajedno s njima uživat ćeš u trčanju planinskim puteljcima. Isto je s Božjim zapovijedima i putevima koje ti on nudi. Vidjet ćeš da su akcija i kontemplacija, molitva i služenje, nerazdvojni kao plamen i vatra. Zaista je dobar život, dinamičan i sjajan, na koji te tvoj Stvoritelj poziva!

Gornji tekst izvadak je iz knjige Michela Tournadea “Filotea 21. stoljeća”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.