Čim u sebi osjetiš kakvu napast, čini ono što i djeca čine kad ugledaju vuka ili medvjeda u polju; ona, naime, odmah potrče u zagrljaj oca ili majke ili ih barem odmah zovu u pomoć. Tako se i ti utječi Bogu, zazovi njegovo milosrđe i pomoć: to je lijek koji nam i Gospodin preporučuje: Molite se da ne padnete u napast.

Ako pak vidiš da napast ne popušta, nego naprotiv, još više raste, poteci u duhu i zagrli sveti Križ kao da pred sobom vidiš raspetog Isusa: obećaj da nećeš pristati uz napast i zamoli ga da ti pomogne, te nastavi obećavati da nećeš pristati ma koliko napast potrajala.

No, dajući ta obećanja, ne gledaj napasti u lice, nego pogled upri u Spasitelja; jer, budeš li gledala u napast, osobito dok je ona jaka, mogla bi se pokolebati u čvrstini svoje odluke.

Zaokupi si duh dobrim i pohvalnim poslovima; kad ti srce prione uz takve poslove, oni će iz njega istjerati napasti i zlobne nagovore.

Pravi je lijek protiv svih napasti, velikih i malih, da svomu ispovjedniku otvorimo srce i kažemo mu sve što nas tišti, sve svoje osjećaje i dvojbe; jer, pazi, tišina je prvo čime se nečastivi posluži kad želi zavesti dušu; tako to čine i oni koji žele zavesti ženu ili djevojku pa im najprije zabranjuju da o njihovim ponudama govore ocu ili mužu; Bog, naprotiv u svojim nadahnućima traži da sa svim stvarima ponajprije upoznamo naše poglavare i voditelje.

Ako nas nakon svega napast i dalje bude uporno mučila i proganjala, ne preostaje nam ništa drugo nego da joj se i mi sa svoje strane tvrdoglavo opiremo i uz nju ne pristajemo; jer, kao što se ni djevojka ne može udati govori li stalno ne, tako ni duša ne može biti povrijeđena, ma kako bila uznemirena, sve dok sama ne pristane.

Ne svađaj se sa zlime i odgovaraj mu samo onako kako mu je i Gospodin odgovorio i zbunio ga: Nosi se, Sotono, klanjati se valja Gospodinu Bogu svomu i njemu jedinomu služiti. I kao što poštena žena ne smije ni jednom riječju odgovarati niti u lice gledati prostaku koji joj predlaže kakvu bestidnost, već ga treba jednostavno ostaviti, te svoje srce okrenuti prema mužu i iznova mu bez prestanka prisezati na obećanu vjernost, tako se ni pobožna duša, kad je stane opsjedati napast, ne smije upuštati u prepirku niti išta odgovarati, nego se jednostavno treba obratiti svojemu zaručniku Isusu Kristu i ponovno mu izraziti svoju vjernost i odluku da će uvijek biti njegova.

Gornji tekst je ulomak iz knjige “Filotea” sv. Franje Saleškog u izdanju Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823. Više o knjizi pročitajte na ovom linku.