Trpljenje je velika milost; trpljenjem duša postaje poput Spasitelja; u trpljenju se ljubav kristalizira; što je trpljenje veće, to je ljubav čistija.

— sveta Faustina Kowalska

Kada sam prije dvije godine napustila samostan, neizmjerna bol i patnja koje sam osjećala bile su nepodnošljive. Bez obzira koliko sam pokušavala preusmjeriti svoje misli, nisam se mogla riješiti boli i utučenosti koje su mi obuzimale dušu. Osjećala sam se apsolutno i potpuno izdanom od onih koji su mi trebali biti obitelj. Trebao mi je i posljednji atom snage da se uspijem natjerati da nedjeljom pođem na svetu misu, jer bi mi od samoga klečanja u klupi niz lice potekla bujica suza.

No znala sam da će, kada svećenik podigne posvećenu hostiju za vrijeme pretvorbe, i kada budem promatrala Ljubljenoga upravo tamo pred svojim očima, On u Euharistiji preobraziti moje trpljenje. Bez obzira na to kako bih se osjećala, prikazivala bih svoje trpljenje u zajedništvu s Kristom. Zamišljala bih sebe u Getsemanskome vrtu, kako klečim i jecam pored Isusa dok On doživljava svoju smrtnu muku. Tamo bismo bili zajedno dok bih ja nudila da podijelim svoje trpljenje u jedinstvu s Njim.

Držimo se dakle čvrsto i bez prestanka svojom nadom i iskrenošću svoje pravednosti, koja je Isus Krist, koji je naše grijehe uzeo na svoje vlastito tijelo na drvetu, koji nije sagriješio, niti je u Njegovim ustima bilo laži, nego je radi nas izdržao sve kako bismo mi mogli živjeti u Njemu. Postanimo dakle nasljedovateljima Njegove izdržljivosti; i ako budemo morali trpjeti radi Njegova imena, slavimo Ga. Jer On nam je takav primjer dao u svojoj vlastitoj osobi, i mi smo u to povjerovali. (sveti Polikarp iz Smirne)

Nauk o Euharistiji kako ga shvaćamo mi katolici kaže nam da se čak i naše najintenzivnije trpljenje može preobraziti u duboku, preduboku radost. Kako je to moguće? Kada se darovi kruha i vina donesu na oltar, možemo zamisliti sebe kako tamo na stolu ostavljamo svoja trpljenja. Tamo, pred sobom, možemo znati da unatoč nevjerojatnoj boli koju možemo imati u svojemu srcu, možemo dopustiti da se naše trpljenje združi s Kristovim trpljenjem. To će onda postati darovi prikazani Ocu u nebu kao reditus („povratak”). A Otac zatim kao exitus („odlazak”) prikazuje svoj vlastiti dar Sinu.

Bivajući ujedinjena s Kristom Isusom u njegovu sakramentu ljubavi, mogla sam sakupiti snagu da Njemu za ljubav izdržim trpljenje. „Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu.” (Kol 1,24) U dubini svojega bića znala sam da će Bog nekako, na neki način, dopustiti da iz mojega traumatičnoga iskustva u redovničkome životu izrastu plodovi.

Euharistija nam omogućava da postanemo sudionicima u životu Kristovom na dublji i značajniji način. Dopustila sam da u primanju Njegove stvarne prisutnosti moje srce na najintimniji način bude otvoreno primanju Kristove ljubavi, i moje preobraženo trpljenje omogućilo mi je da ozdravim. Primanjem Euharistije za vrijeme svete misne žrtve postupno sam, s vremenom, mogla osjetiti mir. Često su mi na um padale riječi svetoga Pavla: „Naprotiv, ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam i radujem se sa svima vama.” (Fil 2,17)

Kao katolici, mi razumijemo da su Tijelo i Krv Kristova, sakriveni u svetoj hostiji, uistinu „izvor i vrhunac” kršćanskoga života. Mi smo bez Krista ništa, jer nam Krist u sebi daje vječni život. Euharistija je životni dah koji nam treba kako bismo usprkos svojim ranama mogli nastaviti svoje kršćansko putovanje. Naše trpljenje nikada nije uzalud, i ono ima duboko značenje za svakoga od nas.

Kada primamo Kruh života, znamo da upravo u Euharistiji naše trpljenje postaje dijelom otkupljenja ne samo nas, nego cijeloga svijeta. Trpljenje iz ljubavi prema Kristu – koliko god minimalno ili ekstremno ono bilo – nikada nije potraćeno, jer je ono dio Božjega božanskoga plana. Kako je rekao papa Benedikt XVI.: „Potičem sve vas da u Euharistiji potpunije otkrijete sakrament Kristove požrtvovne ljubavi, nadahnuće i snagu potrebne kako biste još velikodušnije radili za širenje Božjega kraljevstva i za rast civilizacije ljubavi.”

Izvor: Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.