OZDRAVLJENJE DUŠE Kako prepoznati ‘crnu misao’ koja nam uzima energiju i vodi prema ništavilu Ta se misao vraća u um i iskrivljuje viziju svega što nas okružuje počevši od našega najgoreg dijela. Sadržaj te laži ima najrazličitije maske Fabio Rosini Foto: Shutterstock.com Prema trećem poglavlju Knjige Postanka, zlo ima mračno očinstvo, djeluje tako što predlaže neistine ljudskoj misli, a čovjek internalizira tu neistinu potpomažući je djelima koja proizvode destruktivni strah koji postaje patologija u odnosima. Prihvaćamo li ili ne nadljudsko porijeklo zla, iza strahova koji uništavaju ljubav u svakom slučaju nalazimo neku obmanu. Pogledajmo nekoliko značajki te neistine koja je majka straha u njenim glavnim crtama: Općenito se uvlači u kontekstu negativnoga događaja – objektivno ili nerealno – doživljenoga kao apsurd, ili nepravda, ili zbog počinjenih pogrešaka koje se shvaća kao nepopravljive. To je kategorička misao koja nešto tvrdi na konačan, nepovratan način. Uzima jedan dio stvarnosti i apsolutizira ga. Posljedično mijenja ono što je primarno s onim što je sekundarno i obrnuto. Izolira od drugih, u prvi mah, a onda tjera na traženje suučesnika. Stoga drži da se ne može otkriti jer nitko to ne zna razumjeti osim onoga tko to misli. Crta perspektive slijepe ulice, bez izlaza. Potiče tjeskobu za iznalaženjem rješenja po svaku cijenu, a ako se rješenje ne pojavi, osuđuje na nemoć i tugu. Ne vjeruje u dobro. Ovlašćuje za zlo. Priželjkuje prividno moguće ciljeve koji su zapravo nedostižni. Potvrđuje nepobitnu sigurnost da se razumiju tuđe namjere, loše ili pogrešne. Ne prihvaća proturječje. Kako shvatiti sve te značajke? Nije tako teško: iskustvo ih pokazuje, a one su suprotne od Duha Svetoga. Treba dodati još nešto: Gdje su pohranjene te misli koje imaju obilježja presudnosti, apsolutizacije, izoliranosti i svih spomenutih prerogativa? Prostor tih laži je tužna misao. Te samodestruktivne ili samouzdižuće misli imaju mentalni kontekst samosažaljujuće sjete te „sladunjave melankolije“, o kojoj je papa Franjo sjajno govorio u Evangelii gaudium. Kad se, od malih nogu, prepuštamo toj ugodnoj boli koja glumi žrtvu, to je kao da smo – nesvjesno – pozvali Zloga da uđe. (Usp. Papa Franjo, Evangelii gaudium, br. 83.) Uz navedene značajke „crna“ je misao sintetična, ona je hitac iz puške, pogađa u središte siluete bića. Njezina je formulacija suhoparna, iako se uvlači u um kao da je utjeha. Eliptična je, odnosno kreće se između samouništenja i samouzdizanja, a u svakom slučaju je neuravnotežena vizija koja baca na jednu ili drugu stranu. Ta se misao vraća u um i iskrivljuje viziju svega što nas okružuje počevši od našega najgoreg dijela. Sadržaj te laži ima najrazličitije maske, ali u stvarnosti ima dvije razine: prva je ona izravno svjesna, formulirana u našem srcu, koja nam pada na pamet. Da bismo identificirali ovu prvu razinu, moramo se pokušati sjetiti prve misli koju smo imali u našim najgorim trenucima, one koja je isplivala na površinu u trenucima očaja ili umora; može biti ljuta ili tužna, agresivna ili popustljiva, očajna ili pretenciozna, ali izlazi na vidjelo kao stari klijent. Znamo je, to je nešto što smo si već rekli: to je naša tuga, možda agresivna, a svakako obeshrabrujuća. Možda je za identifikaciju očite i primarne razine lažljive misli dovoljno pričekati sljedeći impuls prema djetinjastom ili destruktivnom stavu te zastati i razmisliti: Što mi je prvo palo na pamet? Koja mi je misao opravdala taj pogrešni stav? Boja te misli općenito ima veze s lošim prihvaćanjem nekoga starog događaja, protumačenim na tužan, bolan način, bez konstruktivnosti. Ali ovo je čisto osobno i upućuje na maloprije objašnjene značajke: ta crna misao, kad jednom uđe, pretvara se, kao što je već spomenuto, u uvjerenje. Kao da misao ima naprtnjaču i kada uđe, otvori je i izvadi pravu varku. Dat ću vam jednostavan primjer, samo da ne ostanemo u zraku. Tipična misao je: „Nitko me ne cijeni“, ali u sebi sadrži virus-uvjerenje: život se sastoji u tome da budemo cijenjeni! Nakon što sam nesvjesno uvjeren u to, postajem čovjek izvan cilja. Zapravo, ovo je pretjerivanje: jasno je da je biti cijenjen užitak, ali puni život nije u tome da postaneš usisivač za privlačenje pažnje. Uvjeriti se u to vrlo je opasno, jer stvara očekivanje koje je a priori osuđeno na razočaranje – čak bi i paradoksalan dan u kojem je netko cijenjen od cijeloga svijeta otkrio da je to od male vrijednosti i da traje još manje, da ne dovodi do ljubavi i čini nas parazitima tuđega mišljenja. Gornji tekst je izvadak iz knjige Fabija Rosinija “Ozdravljenje duše”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.
ŽRTVE NA PRVOM MJESTU Svećenicima osuđenima za spolno zlostavljanje maloljetnika nije mjesto među djecom
ČUDO IZMOLJENO U MEĐUGORJU Svjedočanstvo medicinske sestre: ‘Tonka je jedino živo dijete s ovom dijagnozom u Hrvatskoj, a ja znam čija je to zasluga’
MICHELE FERRERO Tvorac Nutelle bio je predani katolik, a kažu da je jednu od svojih najpoznatijih slastica nazvao po mjestu Gospina ukazanja
ZA SUMNJIČAVE DUŠE Zazivi Božjem milosrđu – njihovu veliku moć objavio je sam Milosrdni Isus svetoj Faustini Kowalskoj
MICHELE FERRERO Tvorac Nutelle bio je predani katolik, a kažu da je jednu od svojih najpoznatijih slastica nazvao po mjestu Gospina ukazanja
ŽRTVE NA PRVOM MJESTU Svećenicima osuđenima za spolno zlostavljanje maloljetnika nije mjesto među djecom