Iz poroka vlastite precijenjenosti i držanja do sebe rađa se i jedan drugi koji nam donosi veliku štetu, a to je nepromišljen sud o našem bližnjemu kojeg omalovažavamo, preziremo i ponižavamo. Ovaj nedostatak, budući da svoje podrijetlo ima u zloj sklonosti i u oholosti, tako je od nje rado raspaljen i hranjen. Zajedno s tim nedostatkom raste i oholost, neosjetljivo nam ugađajući i varajući nas: doista, a da i ne primijetimo toliko se više nastojimo uzdići koliko više u našem mišljenju ponižavamo druge smatrajući da smo daleko od onih nesavršenosti za koje vjerujemo da ih nalazimo u njima.

Pronicljivi demon, primjećujući u nama takvo ružno raspoloženje duše, neprestano bdije kako bi otvorio oči i držao nas budne kako bismo vidjeli, ispitali i uvećali tuđe nedostatke. Površne osobe ne vjeruju i ne poznaju koliko se on trudi oko toga kako bi u naš razum utisnuo male nedostatke ovoga ili onoga, ne mogavši utisnuti velike. Stoga, ako on bdije na tvoju štetu, budi budna i ti kako ne bi pala u njegove zamke i tek što ti predstavi kakvu pogrešku bližnjega, odmah uzmakni mišlju od toga, a ako se ipak osjetiš pokrenuta da ga sudiš, ne dopusti da dođe do toga. Razmisli, naprotiv, da ti nije dano da ikoga sudiš (usp. Mt 7,1; Lk 6,37; 1 Kor 4,5); a kada bi ti i bilo dano, ne bi mogla donijeti ispravan sud budući da si okružena tisućama strasti i nažalost sklona misliti loše bez opravdana razloga.

Kao učinkovit lijek tome podsjećam te da misliš na vlastite nedostatke jer ćeš sve više uviđati da imaš puno za popravljanje kod sebe te da ti ne preostaje vrijeme niti imaš volje voditi računa o tuđim činima. Osim toga, nastojeći oko takve vježbe na prikladan način, sve ćeš više čistiti svoje nutarnje oko od onih zlih raspoloženja iz kojih proizlazi ovaj smrtonosni porok. I znaj da kadgod zlurado misliš nešto o bližnjemu, nekakav korijen istoga zla nalazi se u tvome srcu koje, ovisno o tome nalazi li se loše raspoloženo, na taj način prima u sebe svaki sličan objekt koji mu dolazi ususret.

Stoga, kada se osjetiš potaknuta suditi druge zbog kakva nedostatka, prekori samu sebe kao da si kriva zbog istog nedostatka i reci u svojoj duši: “Budući da sam bijedna pokopana u ovom i u još težim nedostacima, kako ću poželjeti podići glavu kako bih vidjela i sudila tuđe?” I tako će oružje koje je bilo usmjereno protiv drugih, a ranjavalo tebe, i koje je bilo korišteno protiv tebe, izliječiti tvoje rane.

Ako je počinjena pogreška jasna i očita, ispričaj je s milosrdnim osjećajem i vjeruj da se u onom bratu nalaze skrivene kreposti. Kako bi ih sačuvao, Gospodin dopušta da on padne ili da za koje vrijeme ima taj nedostatak kako bi se uzdržao poniznijim u svojim očima i kako bi iz prijezira sa strane drugih izvukao plod poniženja te postao milijim Bogu. I tako će njegova korist biti veća od gubitka.

No, ako grijeh nije samo očit nego i težak i plod tvrdokorna srca, uteci se mišlju ka strahovitom sudu Božjemu. U svjetlu toga vidjet ćeš kako su mnogi ljudi koji su bili najveći zločinci poslije dosegli veliku svetost, a isto ćeš tako vidjeti da su drugi od uzvišenog stanja savršenstva, za koje se činilo da su postigli, pali u bijedni ponor. Stoga uvijek živi u strahu i drhtanju za sebe samu (usp. Fil 2,12), više nego za ikoga drugoga.

I uvjeri se da je sve ono dobro za koje držiš da ga posjeduje tvoj bližnji i zbog kojega se raduješ plod Duha Svetoga; dok svaki prijezir, neuredan sud i tvrdoća protiv njega proizlaze iz tvoje vlastite zloće i đavolske sugestije. Ako bi, pak, kakva tuđa nesavršenost na tebe ostavila dojam, ne predaj se nikada takvu dojmu niti daj počinka svojim očima sve dok to ne skineš sa srca koliko god ti je moguće.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Lorenza Scupolija “Duhovni boj”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.