Kao ljudska bića, svi mi čeznemo za dubljom povezanošću s Bogom. Želimo čuti Njegov glas, osjećati Njegovu prisutnost, i znati da je On s nama u našemu svakodnevnome životu. No kako to možemo postići? Kako možemo posred buke i kaosa svojega pretrpanoga života čuti Božji glas? Evo nekih praktičnih načina kako se uskladiti s Božjim glasom i naučiti važne pouke na svojemu putovanju prema dubljoj bliskosti s Njime.

Molitva je poput bacanja bumeranga

Jedan način da čujemo Božji glas jest kroz molitvu. No ponekad nam se čini da su naše molitve neuslišane. Možda se pitamo sluša li Bog zapravo, ili se možda naše riječi samo odbijaju od strop. Istina je da je molitva poput bacanja bumeranga. Baš kao što se bumerang vraća osobi koja ga baca, naše će nam se molitve na neki način vratiti. Možda neće biti uslišane onako kako mi očekujemo, ili u roku kojega bismo mi željeli, ali bit će uslišane. Kako se kaže u Matejevu evanđelju 7,7-8: „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!” Dakle, nastavite „bacati” svoje molitve kao bumerang, i imajte vjere da će vam se nekako vratiti.

Pronaći Boga u napuštenosti

Nekoliko godina su me zbunjivale posljednje Isusove riječi prije Njegove smrti na križu. „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Mt 27,46 i Mk 15,34). Riječ „ostaviti” ima mnogo sinonima, a dva koji se za mene naročito ističu su „napustiti” i „zapustiti”. Umetnimo te dvije riječi u spomenuti citat i pročitajmo ga ponovno. Na križu tako onda Isus viče: „Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio i zapustio me?” Vjerujem da se svatko može poistovjetiti s Kristovim riječima. U svojemu vlastitome životu osjećao sam i previše puta da me je Bog napustio, i možda sada proživljavam razdoblje napuštenosti i usamljenosti.

Možda Bog dopušta da trpim usamljenost jer On zna da će me to usmjeriti i vratiti na put molitve. Priznajem da nisam bio najbolji katolik. Bio sam nestrpljiv na poslu i kod kuće, i dopuštao sam da se sumnja zavuče u moj život. Možda je ta duhovna napuštenost najbolji dar koji mi Bog sada može dati. Možda Bog tu istu stvar čini u vašemu životu. Prihvatimo zajedno tu usamljenost, i nastavimo se nadati u Božju providnost.

Trpljenje vas uči pouzdanju

Kada vas obuzmu žalost i patnja, može biti teško čuti Božji glas i pouzdati se u Njegovu providnost. Iskustvo gubitka mojega nerođenoga sina u spontanom pobačaju s vremenom mi je pomoglo pronaći smisao i nadu u tragediji. Zahvaljujući molitvi, naučila sam da je vrijeme Božji dar, i da se može koristiti kako bismo pokazivali milosrđe prema samima sebi i prema drugima. Molitva umnožava vrijeme i preobražava patnju iz destruktivne sile u pročišćavajuću, a možda i otkupiteljsku silu. 

Kroz godine sam pronašla utjehu u onome što nazivam „sakramentom vremena”. Iako tuga ostaje, ona je preobražena iz tuge očajavanja u tugu radosti. Imala sam priliku nadahnuti druge svojom pričom i pogrebnom misom za svoje nerođeno dijete. Sakrament vremena nije jedan od sedam sakramenata, ali prema Katekizmu Katoličke Crkve, može ga se gledati kao dar Božji, koji nam omogućava komunicirati s Njime i pokazivati milosrđe prema drugima. Uz sakrament vremena možemo pronaći smisao i nadu u vremenima žalosti i patnje.

Praktični načini kako se uskladiti s Božjim glasom

Svakodnevno čitanje Biblije jedan je od najjednostavnijih načina kako se uskladiti s Božjim glasom. Bibliju se često smatra glavnim načinom na koji način Bog komunicira s vama, a redovito je čitajući možemo se bolje upoznati s Božjom porukom i Njegovom voljom za naš život. Razmatrajući Sveto pismo možemo razjasniti nejasnoće u svojim borbama i razviti bliskiju vezu s Bogom. 

Jedan takav koristan resurs za mene je bio podcast „Biblija u godinu dana” (Bible in a Year), kojim se slušatelje vodi kroz cijelu Bibliju u godini dana. Ta svakodnevna obaveza čitanja i razmišljanja o Svetome pismu pomogla mi je bolje raspoznati Božji glas u mojemu životu. (Ako preferirate tumačenja Svetog pisma na hrvatskome, možete pokušati s kanalom na YouTubeu Pod smokvom, op. prev.)

Razviti zahvalno srce od iznimne je važnosti u našemu putovanju da otkrijemo Božji glas. Zahvalnost otvara naše srce i um bezbrojnim blagoslovima i znakovima Božje prisutnosti u našemu životu. Kada razvijamo duh zahvalnosti, počnemo prepoznavati Njegovu ruku na djelu u velikim i malim trenucima svojega svakodnevnoga postojanja. Zahvalnosti premješta žarište naše pozornosti s onoga što nedostaje na ono čega obiluje, i tako se razvija snažnija zahvalnost za dobrotu koja nas okružuje. Zahvalnost je poput našega duhovnoga kisika – baš kao nam kisik treba da bismo živjeli i razmišljati kako treba, potreban nam je dar zahvalnosti kako bismo slušali Boga kako treba.

Nadalje, čitanje spisa pojedinih pisaca može mnogo pomoći u usklađivanju sebe s Božjim glasom. Na primjer, knjiga svetoga Ljudevita de Montforta „Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji” i „Zamak duše” svete Terezije Avilske dva su djela koja su me se duboko dojmila i pomogla mi bolje razumjeti kako mi Bog govori. Ti sveci jasno artikuliraju svoja iskustva osluškivanja Božjega glasa, i nude praktične savjete drugima koji nastoje uspjeti u tome.

U našemu prezaposlenome životu može biti zahtjevno naučiti obraćati pozornost na osluškivanje Božjega glasa. No usvajanjem ovih praktičnih savjeta – molitva, svakodnevno čitanje Biblije, i čitanje djela pojedinih svetaca – možemo naučiti kako čuti Njegov glas u našemu svakodnevnome životu. Prisjetimo se da je „bacanje” naših molitava u svijet poput bacanja bumeranga – one će nam se nekako vratiti. Nastavimo svoje putovanje prema većoj bliskosti s Bogom, pouzdajući se u Njegovu providnost i nastojeći čuti Njegov glas u našemu svakodnevnome životu.

10 prepreka za slušanje Božjega glasa

Prigovaranje – Kada prigovaramo Bogu zbog svega što u našemu životu ide loše.

Zamjeranje – Bez izmirenoga srca teško je čuti glas Božji.

Zavist – Ona tiha buka koja ne može vidjeti darove i talente koje nam je Bog dao.

Strah – On nas sprječava da se pouzdamo u Boga. Čak pomislimo da Bogu nije stalo do nas.

Brige – One obuzimaju našu pozornost i stvaraju nelagodu.

Slabost – Mislimo da naša molitva ne uspijeva, i odlučimo je se posve okaniti.

Taština – Prilagođavamo se frivolnosti svijeta i ostajemo na površini svojega života.

Osrednjost – Naviknemo se na svoje grijehe, i ostvarujemo malo ili nimalo napretka u svojemu duhovnome životu.

Naša prošlost – Sjećanje na naše grijehe čini da se osjećamo krivima, i osjećamo se nedostojnima odnosa s Bogom.

Fantazije – Mašta koja nas ometa može nas spriječiti da čujemo Božji glas.

Izvor: Catholic Link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.