Kad mi ljudi kažu da su tjeskobni ili očajni ili da se osjećaju previše usamljeno, moj je savjet vrlo jednostavan. Kažem im: „Nabavite raspelo.”

Ne križ – nego raspelo. Nabavite jedno malo raspelo, koje možete diskretno držati na svom stolu. Nabavite još manje, za džep, da ga nosite sa sobom. Nabavite jedno za svoj dom. Držite raspelo pred očima, i ono će vas svemu naučiti. Naučit će vas da gledate stvari pozorno.

Zemaljska zbivanja koja nas čine tjeskobnima i punima očaja očitovanje su potpuno duhovnog rata koji se brzo odvija – neprestano, iako nevidljiv – posvuda oko nas. Kada se složimo s time i izgubimo nadu, otvaramo se duhovnom ugnjetavanju, koje nas želi baciti u tamu i daleko od svjetla. Budući da je glavna bitka nadnaravna, prepoznajemo je u svojem duhu. Osjećamo to u svojem duhu, a onda, kada je ugnjetavanje preveliko, ili pokušavamo otupjeti na njega, ili dopuštamo da se naš duh i naša vjera potpuno sruše.

Bolje je da naoružate duh. Hranite ga euharistijskim klanjanjem i svetom pričešću, jačajte ga sakramentalnom milošću ispovijedi, tako da bez obzira što se dogodi, očaj nikada ne postane dijelom jednadžbe, nikada ne uđe u vas – jer shvaćate da je Božja ruka još uvijek dio stvari, da nikada nismo napušteni. Toliko toga što se vrti pred nama, u naslovima i kroz eter, jest iluzija ili namjerno skretanje pozornosti, a ako je ostatak istinit, nemate se čega bojati, jer nam je rečeno da je on s nama, do kraja svih stvari.

Dakle, ako nemate raspelo, nabavite ga. Uzmite ih par, i dajte ih blagosloviti. Zatim ih pozorno promatrajte. Dugo, pažljivo gledajte ono što vam je pred očima. Zamolite Boga da vam pokaže što trebate znati. Tražite ono što je Salomon tražio – mudro srce.

Dok gledate, shvatite da je sve što osjećate, sve što vas tišti – stare ili nove rane, ranjivosti, razočaranja, nepravde, izdaje, poruge, čak i glad i žeđ – iskusio Krist Isus. On je sve znao, sve je podnio, pati s vama i za vas, i dopušta vam da se pridružite njegovoj žrtvi – a time i njegovoj pobjedi.

Zamolite Mariju da i vas nauči onome što ona zna, što je naučila dok je stajala ispod stvarnosti svega toga. Zamolite Blaženu Majku da objasni o usvajanju dugoročnog pogleda na stvari, o čuvanju vjere čak i kada ne razumijemo zašto se stvari događaju tako kako se događaju, o tome kako se ponekad mora dogoditi ono što je užasno i nepravedno da bi se moglo dogoditi nešto drugo – nešto izvanredno i nezamislivo i upravo ono što se traži.

Dok razmatrate, vrlo je moguće da ćete biti u iskušenju da vam se odvrati pozornost – da se dogodi ono što redovnici nazivaju „lošim mislima” – grešne misli, tjeskobne misli. Kada dođu, slijedite upute svetog Benedikta Nursijskog u njegovom Pravilu: „Zle misli koje mu srcu dolaze odmah o Krista smrskati” – zamislite da ih udarite o raspelo, a one se razbiju.

Pokušajte, i vidjet ćete da je istina. Bit ćete iznenađeni koliko ćete smireno moći promatrati svijet i njegova zbivanja, iluzije i stvarnosti i pometnje što se stalno događaju, s novim i autentičnim osjećajem mira, ako budete u svojemu životu zadržali sakramente, i svoje oči na raspelu.

Na duhovnoj obnovi jedne godine, nakon što sam tijekom jednog dana razmatrala o raspelu, naškrabala sam ovo u svoju bilježnicu:

„’Sve’ je ni o čemu.
Sve je završilo žrtvom Jaganjca.
Sve je dovršeno.
Zauvijek smo i uvijek na Posljednjoj večeri, kod Raspeća, kod Uskrsnuća.
Vrijeme je završilo deranjem hramske zavjese i otkotrljavanjem kamena.
Ostalo je iluzija i nepotrebno hvatanje koraka.
Nemamo se čega bojati.”

Uspravno raspelo uči nas ravnoteži jer nam pomaže da Krist stavimo u središte. Nismo sami – čak i ako smo u prošlosti pobjegli, poput apostola, ili ga se odrekli, poput Petra (kome je dao ključeve kraljevstva); čak i ako smo povjerovali u veliku laž da nas je zbog naših grijeha nemoguće voljeti. Krist je s nama, i on je Bog koji zna. On točno zna što znači biti tjeskoban i uplašen, željeti da su okolnosti drugačije i da se kaleži mogu otkloniti, osjećati se nevoljenim od onih koji su ga trebali najbolje poznavati. On zna.

Ponekad mislim da su krivnja i samoprijezir „zadani modus” za previše nas, i ja svakako nosim svoj udio, a ipak, kada se usredotočim na raspelo, osjećam se samo znanom – potpuno, potpuno znanom – od Onoga za koga sam shvatila da je On sva Ljubav. I tako krivnja i samoprijezir tu nemaju nikakvog utjecaja. Postoji samo duboki izvor utjehe.

Pogledajte pažljivo i razmotrite slova iznad Isusa, I.N.R.I., i razmotrite što ona znače onkraj povijesti i Evanđelja. To znači da nam je Krist blizu. Blizak nam je, daje nam sigurnost, poučava nas. (Intimate. Near. Reassuring. Instructive., op. prev.)

Izvor: Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.