Kad bismo godišnje iskorijenili samo jednu manu, ubrzo bismo postali savršeni
O, kad bi znao koliko ćeš dobrim vladanjem priskrbiti mira sebi, a drugima radosti, siguran sam, više bi se brinuo za svoj duhovni napredak.
Imali bismo mnogo mira kad se ne bismo bavili onime što drugi govore i rade, a nas se ne tiče. Kako netko može dugo ostati u miru ako se miješa u tuđe poslove, unaokolo traži prepirke, te malo ili malokad sabire?
Blaženi jednostavni, imat će mnogo mira.
Zašto su neki sveci bili tako savršeni i produhovljeni? Zato što su se trudili odvojiti se od svih zemaljskih želja. Tako su se, potpuno slobodni, mogli svim srcem predati Bogu. Nas suviše zaokupljaju vlastite strasti i brige za prolazne stvari. Malokad posve svladamo i jednu manu, i nije nam do svagdanjega napretka; zato i ostajemo hladni i mlitavi. Kad bismo u samima sebi uspostavili sklad i kad ne bismo bili toliko sputani izvanjskim stvarima, tada bismo mogli kušati božanske i uživati u promatranju nebeskih.
Odlučujuća i najveća je zapreka što, zarobljeni strastima i požudama, i ne pokušavamo krenuti putem svetačke savršenosti. Čim iskrsne i najmanja poteškoća, gubimo nadu i tražimo ljudske utjehe. Kad bismo se junački dali u borbu, zasigurno bismo nad sobom osjetili Božju pomoć s neba. On je, naime, pripravan poduprijeti one koji se bore i pouzdaju u njegovu milost. Ona nam i pruža priliku za borbu, da pobijedimo.
Smatramo li da ćemo u pobožnosti napredovati tek po nekim vanjskim vježbama, našoj će pobožnosti brzo doći kraj. Sjekiru treba usmjeriti na korijen pa da, očišćeni od strasti, rađamo smirenost duha. Kad bismo godišnje iskorijenili samo jednu manu, ubrzo bismo postali savršeni. Naprotiv, često osjećamo da smo bili bolji i čišći na početku obraćenja nego nakon mnogih godina redovničkog života. Naša revnost i napredak morali bi svakodnevno rasti; a, evo, velikim smatramo onoga koji je uspio sačuvati djelić svoje prvotne revnosti. Kad bismo se s početka tek malo prisilili, poslije bismo mogli sve činiti s lakoćom i radošću.
Teško se ostaviti navike, još teže krenuti protiv vlastite volje. Ali, ako ne pobijediš u sitnicama, kako ćeš nadvladati teškoće? Na početku se opri svojoj sklonosti i odlučno se odupri lošoj navici, inače će te pomalo dovesti u veće nevolje.
O, kad bi znao koliko ćeš dobrim vladanjem priskrbiti mira sebi, a drugima radosti, siguran sam, više bi se brinuo za svoj duhovni napredak.
Gornji tekst je izvadak iz knjige Tome Kempenca “Nasljeduj Krista”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.