Kad se neki novak potužio svom ocu da mu nije uvijek lako spoznati što je njegova dužnost, odgovori mu starac: “Dužnost ti je ono što najmanje želiš činiti.”

Monahu koji se želio povući posve u samoću za sav život, reče otac Makarije: “Ne gradi zid dok točno ne znaš što ćeš staviti unutra, a što ostaviti vani.”

Neki nezadovoljni monah neprestano se tužio na svoj život. Jednom mu otac Besarion reče: “Možda je život nezadovoljan s tobom. On voli živjeti s onim koji ga hoće.”

Kad su upitali oca Sisoesa zašto su mnogi ljudi nezahvalni, on reče: “Jer kad se završi večera, više nam ne treba žlica.”

Neki je pustinjak govorio da nam je Gospodin dao dva uha, a jedna usta kako bismo govorili upola manje od onoga što čujemo.

Nakon duge rasprave s nevjernicima, otac Izak primijeti: “Za onoga tko vjeruje, ne postoje pitanja. Za onoga tko ne vjeruje, ne postoje odgovori.” Nadoda drugi: “Mnogim vjernicima nedostaje samo prave vjere.”

Nekom novaku koji se jako bojao trpljenja otac Daniel reče: “Tko se boji trpljenja, već trpi od onoga od čega strahuje.” Drugom novaku koji je sebe neprestano optuživao zbog nekih sitnih propusta, otac Ivan reče: “Obično se optužujemo za male stvari da bismo se uvjerili da nemamo velikih.” Isto reče i za one koji se često ispovijedaju, a ništa u životu ne popravljaju: “Uzaludno je ubrzavati korak onima koji se vrte u krug.”

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Duhovitost duhovnih”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.