Tko sam ja? Čijeg izvora sam ja rijeka?
Tražim odgovor u sebi. Ulazim u misaone prostore u sebi, prolazim kroz svoju maštu, ulazim u srž svoga bića, u svoje vlastito carstvo i tražim u njemu izvor, pitam za onoga tko je projektirao mene… Tražim vlastitog oca i vlastitu majku. Dolazim pred svoje roditelje i tražim da mi odgonetnu moju zagonetku. “Reci mi, majko, jesi li znala da ćeš baš mene roditi? Reci mi oče, jesi li me ti stvarao i baš ovakvog zamislio i htio?” Začuđeno mi odgovaraju: “Mi smo samo izvršitelji prirodnog zakona. Netko te je drugi donio k nama. Ne, nismo mi izvor tvog života. I mi sami znamo da iza nas je onaj tko je Otac tvoj i naš.”
Oče naš! S dna ovih zemaljskih putova podižem prema tebi glavu i s uvjerenjem ti kažem: Evo me, Oče. Sad shvaćam, ti si htio da ja postojim.
Ti si mi darovao moje dane, ljude oko mene, tijelo i sposobnosti. Poslao si me u svijet. Javljam ti se, Oče, evo me, reci mi što hoćeš da učinim ovdje prije nego što se vratim k tebi. Radostan sam što sam čuo da si beskrajno dobar i da si me nazvao svojim djetetom. Ponosim se time što si mi ti jedini Otac. Htio bih potpuno iskoristiti sve snage koje si u mene stavio i ispuniti sve nade koje si nada mnom izgovarao.
Oče naš, proslavi preko mene svoje ime. Provedi preko mene, ovdje na zemlji, svoju volju. Pomiri ono što je nepomirljivo. Daj mir mojim čežnjama njihovim ispunjenjem.
Oče, ritam sreće i mira na ovoj zemlji mrse sile koje su suprotne tvojoj volji. Evo me, Oče, da preko mene bude više sunca, više praštanja, više prijateljstva, najviše tebe.
Oče naš, danas znam tko sam i odakle sam. Sad znam izvor iz kojeg teče rijeka moga života. Sad znam gdje je uvir mojih dana.
Gornji tekst je izvadak iz knjige “Oče” Tomislava Ivančića. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.