“Što da radim?” – upitao me jedan čovjek – “Kad stupim na govornicu tresu mi se noge, zakoče mi se pamet i pamćenje, riječi mi stanu u grlu, zacrvenim se i zbunjen promucam tek nekoliko riječi, a onda naprosto pobjegnem od mikrofona. Imate li kakav lijek protiv toga?” upitao me.
“Da, imam. Kad priđete mikrofonu najprije zavolite ljude kojima govorite, zaželite im donijeti nešto dobro, gledajte njihove duše ispod vanjskog izgleda, povjerujte da vas u dubini sebe svaki od njih voli. I vidjet ćete, govorit ćete dobre riječi koje uopće niste spremili, a koje će duboko srca pogoditi slušatelja i unijeti u njih povjerenje prema Vama. Ljubav u Vama rađa povjerenje, povjerenje stvara hrabrost i neustrašivost, neustrašivost Vam pak donosi riječi, jer iz opuštenog arhiva vašeg duhovnog sjećanja izlazi bogatstvo koje obogaćuje one kojima govorite.”
“Ne boj se, samo vjeruj!”- govorio je Isus iz Nazareta. I: “vjera te tvoja spasila”. Neka te, poštovani čitatelju, od danas drži kroz život povjerenje.
don Tomislav Ivančić

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Ne boj se, samo vjeruj”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.