U devetome poglavlju prorok Zaharija prorokuje da će Mesija pobjedonosno ući u Jeruzalem, jašući na magaričinom mladunčetu (Zah 9,9): Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.

To je proročanstvo ispunjeno na Cvjetnicu i izrijekom navedeno kao takvo u Evanđelju po Ivanu 12,12-16:

Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem, uze palmove grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: „Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov. “ A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu! To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše.

Knjiga proroka Zaharije 12 i 13 sadrži nekoliko izvanrednih proročanstava blisko povezanih s Isusovim raspećem. Na najjednostavnijoj razini Knjiga proroka Zaharije 12,10 očito misli na Isusovo raspeće: I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca.

Evanđelje po Ivanu navodi taj stih kao ispunjen na dan raspeća (Iv 19,37): I drugo opet Pismo veli: „Gledat će onoga koga su proboli.”

Ipak, netko može legitimno istaknuti, kao što moderni židovski antimisionari čine, da Zaharija 12,10 nije ispunjen pri raspeću, jer oni koji su raspeli Isusa nisu ga oplakivali nego su se zapravo veselili njegovoj sudbini. No, to jednostavno svrće pozornost na činjenicu da je to proročanstvo čak impresivnije nego što se početno čini, jer, ne samo što se odnosi na Isusov prvi dolazak i njegovo raspeće nego i na njegov drugi dolazak, prije kojega će se dogoditi obraćenje velikog broja Židova. O tome konačnom obraćenju Židova prorokovao je i sam Isus uoči svoga raspeća, kad je rekao (Mt 23,37-39): Jeruzaleme, Jeruzaleme… odsada me nećete vidjeti dok ne reknete: „Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!“

Isto je predvidio i sveti Pavao u Poslanici Rimljanima 11, 25-26: Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe. I tako će se cio Izrael spasiti.

Onda će oni „gledati na onoga koga su proboli… naricat će nad njim… gorko ga oplakivati. 1 

Činjenicu da se Zaharija 12,10 događa u vrijeme drugoga dolaska, a ne u vrijeme raspeća, jasno pokazuju redci prije njega i poslije njega, jer oni prekrasno opisuju Izraelovu konačnu i čudesnu pobjedu poslije koje se događa Gospodinov dolazak u slavi. U Knjizi proroka Zaharije 12,6-14,9 piše (izvatci):

U onaj dan učinit ću da plemena Judina budu kao žeravnica užarena na drvlju, kao baklja upaljena na snoplju: i proždirat će zdesna i slijeva sve narode uokolo. A Jeruzalem će i dalje stajati na svome mjestu. Jahve će najprije spasiti Judine šatore…

U onaj dan Jahve će zakriliti Jeruzalemce: najsustaliji među njima bit će u onaj dan kao David, a dom Davidov bit će kao božanstvo, kao Anđeo Jahvin pred njima. U onaj dan pregnut ću da uništim sve narode koji dođu na Jeruzalem. A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. U onaj dan plač velik će nastati u Jeruzalemu, poput plača hadadrimonskog u ravnici megidonskoj…

Ako li ga tko upita: „Kakve su ti to rane po tijelu?” on će odgovoriti: „Izranjen sam kod prijatelja…” Tada će Jahve izaći i boriti se protiv tih naroda kako on zna ratovati u dan ratni. Noge će mu, u dan onaj, stajati na Gori maslinskoj koja je nasuprot Jeruzalemu na istoku. I raskolit će se Gora maslinska po srijedi, između istoka i zapada, u golemu dolinu: jedna će se polovina pomaknuti na sjever, druga na jug… Tada će doći Jahve, Bog tvoj, i svi sveci s njim… Bit će to dan čudesan – znade ga Jahve – ni dan ni noć; i u vrijeme večeri bit će svjetlo… I Jahve će biti kralj nad svom zemljom.

Zapazite referencu na „rane po tijelu… izranjen sam kod prijatelja”. To je, naravno, proročanstvo o Isusovu bičevanju, o čemu je prorokovano i u Knjizi proroka Izaije 53,5: Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Roya H. Schoemana “Spasenje dolazi od Židova”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Footnotes

  1. Također je istina da je onaj koji je doslovno „probo” Isusa, stotnik u podnožju križa koji je bacio koplje u Isusov bok, doživio trenutno obraćenje i „oplakivao ga”: „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!” (Iv 9,34-37; Mt 27,37; Mk 15,39).