Gospodine, u što da se uzdam za života?
“U Tebe, Gospodine Bože, stavljam sve svoje ufanje i k Tebi se utječem, k Tebi donosim svaku svoju nevolju i teške trenutke, jer vidim da je slabo i nestalno sve izvan Tebe”
Gospodine, u što da se uzdam za života? Ili, što će me jedino utješiti na ovom svijetu? Nisi li to Ti, Bože moj, čije je milosrđe neizmjerno? Gdje mi je bilo dobro bez Tebe? Ili kad mi je moglo biti zlo uza te?
Volim biti siromah radi Tebe, nego bogat bez Tebe.
Volim s Tobom živjeti u svijetu, nego bez Tebe biti blažen.
Gdje si Ti, ondje je nebo, a smrt i pakao su ondje gdje nema Tebe.
Ti si moja želja, zato za tobom uzdišem, vičem i vapijem!
Ni u koga se konačno ne mogu potpuno pouzdati da će mi u potrebama bolje pomoći osim jedino u Tebe, Bože moj!
Ti si moje ufanje, ti si moje pouzdanje, Ti si mi tješitelj, Ti si mi u svemu najvjerniji.
Ti tražiš samo moje spasenje i moj napredak, i sve mi okrećeš na dobro.
Ako i puštaš različite napasti i neprilike na mene, činiš to radi moje koristi.
Ti si navikao na tisuću načina kušati svoje ljubimce. A za takvo kušanje moram te jednako ljubiti i hvaliti kao da me napunjaš nebeskim utjehama.
Dakle, u Tebe, Gospodine Bože, stavljam sve svoje ufanje i k Tebi se utječem, k Tebi donosim svaku svoju nevolju i teške trenutke, jer vidim da je slabo i nestalno sve izvan Tebe.
Jer neće mi pomoći ni mnogi prijatelji; niti će mi koristiti moćni zagovornici; niti će me korisno savjetovati mudri savjetnici; niti utješiti učene knjige; niti će me iskupiti kakvo dragocjeno blago; niti zaštititi kakvo tajno i ugodno mjesto ako Ti sam ne budeš uza me, ako mi ne pomogneš, ako me ne okrijepiš, ne utješiš, ne poučiš i ne zaštitiš.
Sve što se pričinja da vodi miru i sreći, ako nema Tebe, onda sigurno ne vodi pravoj i istinskoj sreći.
Ti si, dakle, punina svega dobra, vršak života i dubina božanskih izreka; posvemašnje pouzdanje u Te veoma tješi Tvoje sluge.
U Te gledaju moje oči, u Te se pouzdajem, Bože moj, Oče milosrđa!
Blagoslovi i posveti dušu moju nebeskim blagoslovom, da bude Tvoj sveti stan i prijestolje Tvoje vječne slave. Ništa neka se ne nađe u ovom hramu Tvojega Božanstva, što bi uvrijedilo oči Tvojega veličanstva.
Zbog velike svoje dobrote i množine svojega milosrđa pogledaj na mene i usliši molitvu siromašnoga sluge svojega, prognana u daleke krajeve, gdje strahuje smrt,
Zaštiti i sačuvaj dušu svoga poniznoga sluge sred tolikih pogibli pokvarenoga života, i uz pomoć milosti svoje vodi ga putem mira k domovini vječne svjetlosti. Amen.
Gornji tekst je izvadak iz knjige Tome Kempenca “Nasljeduj Krista”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.