Oni se ne nalaze u prostoru. Prostor sadržava tijela, ne duhove.

Unatoč tomu, anđeli se ponekad pojavljuju na određenim mjestima i uzrokuju određene događaje na određenim mjestima. To se ne događa zato što se anđeli tamo materijalno nalaze, nego zato što su duhovno prisutni. Što to znači? Duh se sastoji od uma i volje, a duhovna se prisutnost sastoji od pozornosti i htijenja. Anđeo može usredotočiti svoj um i volju na neko mjesto u prostoru, slično teleskopu koji fokusira svjetlost zvijezda, udaljenih mnogo svjetlosnih godina, na svoju leću ili na fotografsku ploču. Anđeli mogu djelovati na Zemlji ne napuštajući nebo, kao što Sunce  obasjava Zemlju ostajući u središtu solarnoga sustava na udaljenosti od gotovo 150 milijuna kilometara.

Prostor i materija ne mogu obujmiti ili sadržavati duh. Upravo obrnuto. U nama duša sadržava tijelo, a ne tijelo dušu. Kada bi bilo suprotno, naše bi duše morale imati određenu tjelesnu veličinu. Tijelo sadrži organe kao što je mozak, ali ne i dušu. Navedimo jednu usporedbu. Škola sadrži učionice, a ne obrnuto. Ono što daje ovim prostorijama njihovu formu (bit, smisao) jest činjenica da su školske prostorije. Opće je načelo da bit ili forma sadrži materiju, a materija ne može sadržavati formu. Stoga anđeli (duhovi) sadrže materijalni prostor u kojemu djeluju, nikako obrnuto.

Još nam jedna usporedba može pomoći. Materijalni dijelovi kazališne predstave – scenografija za pozornicu, namještaj, kostimi i tako dalje – ne čine predstavu, već radije predstava sadrži materijalni dio kao jedan od svoja četiri sastavna dijela (radnja, likovi, scenografija, tema). Dakle, anđeli “sadrže” (obuhvaćaju) prostor u kojemu djeluju, koji se može opisati kao jedan od dijelova predstave koju oni izvode.

Oni mogu biti prisutni, ali ne kao i mi. Oni mogu doći i otići u trenu. Mi možemo poslati svoju misao na bilo koje mjesto, čak i u drugu galaksiju, ali ne možemo ondje biti osobno prisutni. Anđeli to mogu. Ništa materijalno ne putuje brže od brzine svjetlosti, ali anđeli to mogu zato što su duhovni, a ne materijalni.

Tako pjesmu Jamesa Taylora You just call out my name (Samo mi ime zazovi) mogu pjevati jedino anđeli čuvari: “Da, gdje god da se nalazim, trčeći ću doći k tebi…”, samo anđeo može reći – i stvarno misliti – “sve što trebaš učiniti je zazvati moje ime i bit ću tu… našao si prijatelja.”

Ne znam je li Taylor doista posvetio ovu pjesmu anđelu čuvaru ili ne. Ako nije, možda mu je njegov anđeo poslao malo nesvjesna nadahnuća dok ju je pisao.

Anđeli čuvari pojavljuju se u trenu, ali nikada nas posve ne napuštaju.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Anđeli i demoni” Petera Kreefta. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.