Jednom, na početku ljudskoga postojanja, kako nam to opisuje Biblija, čovjek je živio sretno. Imao je svega, bio u prijateljskom odnosu s Bogom. Imao je potpuno povjerenje u Boga. Oko njega je bio vrt s nebrojenim stablima punim plodova. Sve je smio gledati, uživati u svemu. Bilo je tako sve do časa kada je napasnik ubacio u njegovo srce sumnju, nepovjerenje. Otkrio mu je jedno stablo s kojeg nije smio jesti. Čovjek više nije vidio tisuće stabala punih plodova, nego se zagledao samo u to stablo. Ograničio je svoj pogled, okovao je svoje srce. U njega je ušlo nepovjerenje. Mislio je da će svoju sreću naći upravo u tom jednom jedinom drvetu i njegovim plodovima. Gledao je samo ono što mu je zabranjeno, a nije vidio svu širinu svoga života u kojoj je sretno živio. Postaje slijep za vlastitu sreću.

Ta napast u čovjeku vječno postoji. Želi posegnuti za zabranjenim stablom. I ne primjećuje da je time zaveden i da mu je pogled zamračen za istinske spoznaje života i sreće. U odnosu na ovo zabranjeno u čovjeku je izvjesni otpor prema Bogu; u slobodi pred svim stvorenjima oko sebe čovjek je u povjerenju prema Bogu. Prvi je čovjek izabrao otpor, nepovjerenje. Odatle zlo u svijetu!

I danas je čovjek sklon takvu nepovjerenju.

Toliki su skloni da traže odgovore na svoje težnje u zabranjenom stablu. I ne slute da su si time ograničili pogled, sputali sebe, okovali svoje srce. U čovjeku postoji silna čežnja da sve zna, da zna o svojoj budućnosti, da vidi tajne prošlosti. Želi znati i više od onog što mu je po prirodi dano. Traži odgovore u magiji i vraćanju; prepušta se “čitanju” šalice kave ili dlana; uranja u spiritizam ili se povjerava horoskopu; lakovjerno podnosi lakrdije vračara i traži pomoć magijskih trikova. Katkada čak misli da time ne čini nikakvo zlo, da je to njegovo pravo, igra njegovih želja.

Ipak, sve se svodi na isto: zaslijepljeni ne primjećujemo tamu oko sebe. Bog je jedino svjetlo. S njim se ne da manipulirati. A utjecaj Zloga bi upravo to htio probuditi u nama: magijom učiniti Boga i Božje moći svojim posjedom. Budući da je to nemoguće, onda se čovjek prepušta utjecaju Zloga koji ga može obdariti nekim blještavim saznanjima, ali mu ne može darovati svjetlo. Nudi ti jedan plod samo da zaboraviš i ne vidiš da si smješten u voćnjak Božje ljubavi. Očima pohlepe za zabranjenim drvetom đavao čovjeku i danas zamagljuje oči da ne vidi koliko je obdaren.

Sve se to zbiva u neprestanoj našoj želji da znamo više o sebi, o onome što nas čeka, o svojim korijenima i o svojoj budućnosti. I ne slutimo da nam je i o tome sve rečeno. Valja samo ući u darovane tajne i vidjet ćemo da nema potrebe nasilno obijati vrata koja su nam već unaprijed s ljubavlju otvorena. Zapisano je da smo ljubljena Božja djeca, da smo urezani u dlanove njegove ruke, da nas neće prepustiti požaru, niti dati da nas vode progutaju. Zapisano je da nas je on iz ljubavi sazdao od utrobe majke i da o nama vodi brigu. Rečeno nam je da smo određeni za njegovo kraljevstvo. Svi magijski putovi svijeta samo nas mogu spriječiti da čujemo da je Isus došao da budemo sretni, da imamo život, u izobilju da ga imamo!

I zajamčena nam je ljubav, budući da je Isus svakoga od nas ljubio do kraja.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Pripravi srce za susret” u izdanju Teovizije. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.