Ako bih te u ovomu trenutku namirenosti,

kada je svaka molba neprimjerena,

ipak smio moliti za jedno,

onda bi to bilo

da mi i u drugim odnosima podariš

ovo što si upravo učinio

u našemu.

Molio bih Te da pred svima

smijem biti iskren

kao što sam se odvažio pred Tobom

i molio bih Te za njih da ne pobjegnu

kad im kažem sve

onako kako sam to upravo izrekao Tebi.

Molio bih Te da se tada

i među nama prospe Tvoja dobrota.

Dok sam išao k Tebi

nadao sam se mrvicama

i nisam vjerovao u Tvoje obilje.

Zatečen prekomjerjem,

crv sumnje u meni došaptava

da si se Ti prevario

i da sam sasvim slučajno uplivao u more.

A kad ga ušutkam radošću,

on mi šapće

da je možda s Tobom i moguća

tolika iskrenost, istina i dobrota,

ali ne i s ljudima.

A ja slutim da laže,

pa bih Te zato molio

da mi se ovo s Tobom

dogodi i s drugima.

I ako bih ovomu

smio dodati još jedno,

molio bih Te da mi

podariš dašak svoje širine

pa da i ja mogu

radosno praštati kao i Ti.

fra Ante Vučković

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Kolajna od šutnje”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.