Do maloprije sam gledao televiziju. Na njoj su se pojavljivali ljudi. Mnogi od njih su već pod zemljom, a mi i dalje gledamo njihova tijela i slušamo njihove glasove. Prije toga sam gledao u zaslon svoga mobitela. Po YouTubeu su plovila tijela nepoznatih ljudi koja su izvodila razne pokrete. Sada sam za zaslonom svog kompjutera i plavetnilo mi oblijeva lice. Razmišljam o tijelu i muci koju svi imamo s njim. 

U sva se vremena tijelo preziralo, na ovaj ili onaj način. Stari Grci nisu mogli slušati sv. Pavla kada je govorio o uskrsnuću tijela. Čemu to? Zašto da uskrsne ovo tijelo naše bijedno? Čemu iznova graditi zatvore duša? Prvo krivovjerje među kršćanima je bilo ono doketista. Kristovo tijelo je samo privid. Ne može Bog biti u tako bijednom tijelu kao što je naše. Podrigujemo. Imamo glavobolje. Kosa nam se masti. Koža nam puca. Oči nam blijede. Uši se pune smolom. Iz usta nam se čuje zadah. Prsti nas ne slušaju. Imamo hemoroide! Ispod pazuha nam se skuplja znoj! O to bijedno tijelo! Nikako s njim izaći na kraj! 

Danas ga pokušavamo virtualizirati i tako ga nekako urediti i pročistiti. Dizajnirati. Međutim, i to je velika tlaka. Fizioterapeuti imaju pune ruke posla jer dugo sjedenje za zaslonom iskrivljuje naše tijelo na svim razinama. Teretane se pune jer tijelo treba dobro opterećivati da nas donekle sluša. Plastičnim kirurzima ruke su pune posla! Čemu onda uskrsnuće tijela?

Uskrsnuće tijela je, po mnogima, najtvrđi članak našeg Vjerovanja. Vjerujem u uskrsnuće tijela! Sv. Pavao kaže da ćemo svi uskrsnuti u tijelu. Sada smo u Tijelu Kristovu! Sada smo, štoviše, Tijelo Kristovo! Na kraju će se, kada bude obeskrijepljena smrt, i sve tjelesne deformacije koje uz nju idu, Krist podložiti Ocu i Bog će biti sve u svima. Bog će prožeti svaku poru našeg tijela. To je stvarno radosna vijest. Nestat će sva naša tjelesna bijeda i ostat će sve sjajno, uzvišeno, lijepo, prozirno, gibljivo, hitro, milo. Upravo onako kakvo tijelo i želimo! Tijelo će naše biti puno ljubavi. Bog je ljubav! Bog će biti sve u svima! Sve će biti ljubav. Tijelo će biti ljubav. Govor tijela će biti samo govor ljubavi. Jedinstva. Mira. Dobrote. Radosti! Koje li divote! Bit će poništeno sve ono što nam se gadi i što nam se gadilo kroz svu povijest. Stari će Grci vidjeti Pavla u proslavljenom tijelu i same sebe kako se raduju tijelu i kako je tijelo besmrtno kao i duša. U preobraženom tijelu sjat će preobražena duša.

To je naše vjera! A vjera se živi danas, a ne u nekoj imaginarnoj budućnosti. Sada već osjećam kako Bog prožima moje tijelo. U krštenju je pokopano staro tijelo i rodilo se novo. Treba se roditi nanovo, odozgor! – kaže Krist starom i oronulom Nikodemu. Hram sam Duha Svetog. On prožima moje stanice. On govori govorom ljubavi u mome tijelu. Krist je u tijelima moje braće i sestara. Ljubeći njihova tijela, ljubim Krista. Ljubeći noge svoje braće i sestara iskazujem najveće bogoslužje Onomu koji je uzeo naše noge i prao naše noge. Neka mine sva rugoba, prirođene biću tom! – kaže jedan drevni crkveni himan! Neka bude Bog sve u svima! Već sada, koliko je više moguće! Vjerujem sada! Radujem se, u tijelu, sada! Radujem se tijelu!