Poznati nam autor F. Hadjadj u knjizi Uskrsnuće – upute za uporabu, iznosi tezu da je Krist uskrsnuo da nam omogući živjeti ovo što sada jesmo i sada imamo na izvanredan način. Krist je, nakon svog uskrsnuća, učenike pozdravio: Šalom! Mir vama! To je uobičajeni pozdrav među Židovima onog vremena, kao što je to i danas (Hadjadj je Židov!). To je kao naše: Dobar dan!

Po Hadjadju čovjek ništa bolje ne može imati od dobrog dana. “Ma kakav dobar dan?” mogao bi netko reći jer živi tragediju, otpada mu kosa zbog kemoterapije ili mu je umrlo dijete od raka ili je doživio prometnu nezgodu. Kakav dobar dan? Koji je to dan dobar? U kojem to danu nema puno zla (Krist je rekao da je svakom danu dosta zla njegova!)? Pa ipak: Dobar dan! Svi to jedni drugima govorimo bez pardona. Nikomu se ne ispričavamo što mu kažemo: Dobar dan!, a tom je čovjeku toga dana propala sva ljetina ili mu se pojavio kvar na automobilu! Govorimo: Dobar dan! u nekoj ludoj nadi. I ta se nada ostvarila Kristovim uskrsnućem. Krist je iščupao zlo iz svega i omogućuje nam da živimo čudo dana i čudo života. Učenicima je Uskrsnuli na obali Tiberijadskog mora pripravio ribu na žeravici. Nije napravio nikakav spektakularan čin. Braćo moja, hajde doručkujte! Sve je spremno! Dobro je biti! Dobro je živjeti! Jesti u društvu! Dobro je imati običan, najobičniji, dan!

Kristovo uskrsnuće je unaprijed pripravilo Marijino bezgrešno začeće. To je objavio arkanđeo Gabrijel kad joj je rekao: Zdravo, Marijo, milosti puna! Dobar dan, Marijo! Raduj se, Marijo! Eva se ispraznila i stalno je morala puniti svoje dane spektaklima da bi ih mogla izdržati. To čini i danas svaka žena i svaki muškarac, ja i Ti! Svakodnevno izvodimo šimijade, ludorije, šou – da bi sebi dokazali da nam je dobro biti. Međutim, nije nam dobro. 

Marija je čistom petom satrla glavu zmiji. Zmija nam stalno dokazuje da moramo biti nešto izvanredno i činiti nešto izvanredno da bismo bili puni. To je laž. Nemilost. Grijeh. Zlo. Dovoljno je biti pun milosti pa da sve bude puno miline. Onaj tko je pun milosti kuha ručak, makar krajnje skroman, s radošću. Biti s ljudima i jesti koru kruha i trun soli, piti čašu vode i to je milosno. Dovoljno. Puno.

Zato je Marija radosna! Dobro joj je i kada ide sve nizbrdo, kao na Kalvariji. Nekad je dobro u nadi, a nekada u sadašnjosti. Svakako, dobro je! Dobar je dan za danom. Dobro je živjeti ono najobičnije. Sve je puno izvanrednosti. Nitko ne može nijekati da je Marija izvanredna žena. Kod nje je sve bilo izvanredno, gotovo spektakularno, a sve je bilo tako obično. Onaj tko može radosno živjeti običnost, živi najveću izvanrednosti i najveću radost. To je plod Kristova uskrsnuća. To je plod milosti. Božje naklonosti. Božje dobrote! Veseli se i raduj se, Djevice Marijo, jer uskrsnu Gospodin uistinu!

Za kraj može se reći: Blažena ti što povjerova! U Krista uskrsnuloga se vjeruje. U milost se vjeruje. U Božju dobrotu se vjeruje, s Marijom! Kao Marija!