Prilikom svojega posjeta siromašnijim dijelovima New Yorka, sveti papa Ivan Pavao II. propovijedao je sljedeće ohrabrujuće riječi: „Mi smo ljudi Uskrsa!” Tim riječima, propovijedanima u veoma siromašnome dijelu New Yorka, sveti Papa naglašavao je činjenicu da je Isus Krist uistinu ustao od mrtvih i svima nama otvorio vrata raja. To je uistinu poruka velike nade za sve koji žele svoje srce otvoriti uskrsnulome Gospodinu Isusu.

U mnogim srcima, pa čak i srcima katolika, krjepost nade kao da tinja, ruši se, nestaje, pa čak je i već nestala. No uskrsnuli Gospodin Isus tako je blag, suosjećajan, pun ljubavi, milosrdan i strpljiv, da će On krajnje spremno u nas uliti obnovljenu nadu i radost – ako otvorimo srce Njegovu kucanju.

Možda imate srce napadano sumnjama, tjeskobama, strahovima, nesigurnostima i zbunjenošću. Ako je tome tako, Riječ Božja upravljena vama upravo sada jest: „Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.” (Otk 3,20)

Nada nije željan, prevrtljiv i sentimentalan osjećaj, kao u izrazu: „Pa, nadam se!”

A što je onda nada? Nada je jedna od tri bogoslovne krjeposti: vjere, nade i ljubavi. Te tri bogoslovne krjeposti ulivene su u našu dušu kada smo bili kršteni. Naravno, poput sjemenki zasijanih u zemlju, te se krjeposti mora njegovati. Kako to mladi danas kažu: „Ako se time ne služiš, izgubit ćeš ga.” Dakle, hajdemo koristiti nadu i njegovati je, kako je ne bismo izgubili.

Možda je najbolji način da razumijemo bogoslovnu krjepost nade sažela sveta Faustina, svedeno na pet jednostavnih riječi: „Isuse, uzdam se u tebe!” Te riječi, napisane pri dnu slike Božjega milosrđa, sažetak su naše poruke o krjeposti nade. Moramo imati potpuno, stalno, čvrsto pouzdanje u Isusa u svakome vremenu, mjestu i okolnostima. Moramo svoj život predati Isusovoj brizi punoj ljubavi, i pouzdati se da nas On ljubi, i da uvijek djeluje onako kako je najbolje za nas, iako mi ne razumijemo uvijek puteve Božje providnosti. Kako to ističe pjesnik psalama, púti Njegovi nisu naši púti, i koliko je visoko iznad zemlje nebo, tako su puti Božji iznad naših putova (usp. Iz 55,9).

Mi živimo u vremenu, ali Bog živi u vječnosti. Prošlost, sadašnjost i budućnost se kod Boga sastaju u jednu točku. On vidi cijelu sliku, a mi vidimo samo veoma ograničen dio cijeloga scenarija.

Koji su onda neki konkretni načini na koje možemo održati, poduprijeti i ojačati krjepost nade u svojemu životu, kako bismo tako i druge mogli ispuniti nadom i radošću? Ponudit ćemo nekoliko jednostavnih točaka. Držimo ih se, i neka nam oslonac daje čvrsto sidro nade.

1. Božja ljubav za mene

Mi prvo moramo biti čvrsto uvjereni i pouzdati se da naš Bog nije tiranin, diktator, ili zločesti šef, netko tko nas hoće kazniti. Upravo suprotno – naš Bog je Otac pun ljubavi, koji ljubi svakoga od nas vječnom ljubavlju, ljubavlju koja je nepromjenjiva – nikada se neće promijeniti. Što mi postanemo slabijima, ranjivijima i bjednijima, to nas više Bog grli svojom ljubavlju! Primjer toga vidimo u usporedbi o razmetnome sinu, koja se s pravom može nazvati „Usporedbom o milosrdnome ocu” (Lk 15,11-15). Ponovno pročitajte tu biblijsku priču, posebno obraćajući pažnju na sve što u njoj čini otac!

2. Poslao je svojega Sina da me spasi

Bog Otac očitovao je svoju beskonačnu ljubav za nas time što je poslao svojega jedinoga Sina u Osobi Isusa Krista. Isus je bio začet u utrobi Djevice Marije, rodio se, živio je, i bio je razapet. Zatim je umro, i pokopan je, i uskrsnuo je od mrtvih – sve to iz ljubavi prema svakome od nas. Kako ste dragocjeni u očima Božjim!

3. Isus nam je ostavio Crkvu – Otajstveno Tijelo Kristovo

Još jedan razlog da se radujemo u nadi jest to što iako je Isus uzašao na nebo, On nas nakon svoje smrti i Uskrsnuća nije ostavio siročad. Isus je ostavio svoju prisutnost među nama u Crkvi, koja je Njegovo Otajstveno Tijelo.

4. Isus stvarno prisutan u Presvetoj Euharistiji

Sâmo srce i središte Crkve jest Isus, stvarno prisutan u svojemu Tijelu, Krvi, Duši i Božanstvu u svetoj žrtvi Mise, a ponajviše u svetoj Euharistiji. Oni koji vjeruju i u stanju su milosti pozvani su primiti Isusa u same dubine svoje duše, i doživjeti život, i to život u preobilju!

5. Prijateljstvo s Isusom

Na Posljednjoj večeri Isus je pozvao svoje apostole, svoje prijatelje. On također želi da i mi budemo njegovi bliski prijatelji. Zašto ne započeti danas kultivirati duboku, dinamičnu i snažnu vezu prijateljstva s Isusom. On je vjerni prijatelj, prijatelj koji vas nikada neće iznevjeriti!

6. Čeka nas nebo

Stvarnost koja je u našim mislima previše zanemarena jest stvarnost neba. Mi često molimo Oče naš, počinjući ovim riječima: „Oče naš, koji jesi na nebesima…” Ali mi prečesto zaboravljamo razmatrati o stvarnosti neba. Nebo uistinu postoji. Isus je pripravio mjesto za sve nas u raju. Ta bi nas misao trebala ispunjavati nadom i radošću, i poticati nas da se potrudimo zadobiti tu nagradu.

7. Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam. (Ps 23)

U svakome vremenu i na svakome mjestu mi možemo sklopiti svoje oči i zamisliti da hodamo tihim, mirnim i svježine punim livadama, kojima Isus, Dobri pastir, želi hoditi s nama, razgovarati s nama, slušati nas, ohrabrivati nas, davati nam potporu, i ljubiti nas. Zašto ne pročitati danas ovaj psalam polagano i pažljivo, a zatim poći u dugu, mirnu šetnju s Isusom, Dobrim pastirom svoje duše? On vas strpljivo čeka.

8. Dnevnik – Božje milosrđe u mojoj duši

Jedan od duhovnih klasika koji je u proteklih nekoliko godina ostavio neizbrisiv dojam u mojemu životu jest Dnevnik – Milosrđe Božje u mojoj duši. Isus je izabrao poniznu, svetu redovnicu, svetu Faustinu Kowalsku, poznatu kao „tajnicu Božjega milosrđa”, da svijetu prenese jednu od najhitnijih poruka svih vremena: Bog je bogat milosrđem, Bog nas ljubi, Bog je spreman oprostiti nam i zagrliti nas svojim rukama punim ljubavi. Ne mogu vas s većim inzistiranjem potaknuti na kupnju i svakodnevno čitanje i razmatranje ovoga duhovnoga remek-djela, pa čak i samo jedan obrojčani odlomak na dan! Jedan od najizvanrednijih plodova stalnoga, marljivoga i svakodnevnoga čitanja „Dnevnika” bit će obnovljena nada što će provreti u našemu srcu, kao i iznimna, nabujala radost.

9. Podijelite svoju nadu i radost s drugima

Ako uistinu poslušamo ove prijedloge, ukupni rezultat bit će – više nade i radosti. No morate razumjeti da tu nada i radost ne smijete držati za sebe, nego se mora dijeliti s drugima. Dijeleći svoju nadu i radost s drugima, prosvijetlit ćete ih i izvući iz jame obeshrabrenosti, a u isto vrijeme će i naša vlastita nada i radost još će se više uvećati! „Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.” (Mt 5,16)

10. Marija: naš život, naša slast, i naše ufanje

Predivna molitva koju s toliko radosti molimo na kraju svete krunice, „Zdravo, Kraljice”, počinje ovim riječima: „Zdravo, Kraljice, Majko milosrđa, živote, slasti i ufanje naše, zdravo…” To su riječi velikoga ohrabrenja. Marija je uistinu vrelo i izvor obilate nade. Pozivam sve da pročitaju i razmatraju o marijanskom klasiku i remek-djelu svetog Alfonza Liguorija, „Marijine slave”. Ovaj je duhovni dragulj zapravo komentar molitve „Zdravo, Kraljice”. Čitajući, razmatrajući i usvajajući te istine, nesumnjivo ćemo biti ispunjeni nadom i radošću, i postat ćemo nabujalim izvorom nade i radosti za druge.

Ta je knjiga podijeljena u odlomke od nekoliko stranica. Odlučite čitati barem jedan odlomak svakoga dana. Vaš će dan tako biti prožet Isusovim božanskim milosrđem i našom Majkom milosrđa!

Zaključak

Prijatelji moji, svi smo mi ljudi Uskrsa! Mi smo uistinu muškarci i žene prožeti krjepošću nade. Neka nas Gospa, koja je uistinu život naš, slast naša, i ufanje naše, nadahne da potpuno vjerujemo u Božju ljubav za nas, njezinu majčinsku brigu i ljubav za nas, i Isusovo duboko i trajno prijateljstvo s nama. Onda ćemo uistinu biti istinsko svjetlo, koje svijetli u tami, i sjajna zvijezda koja pokazuje prema našoj nebeskoj nagradi.

Izvor: fatherbroom.com | Prijevod: Ana Naletilić