Ako smo velikodušni u Božjoj službi i dajemo Mu cijelo srce, daleko ćemo napredovati u savršenosti. Usporedimo li život mlakoga i život požrtvovnoga čovjeka, brojeći njihove sretne i nesretne dane, uočit ćemo da je prvi imao puno više nesretnih dana negoli drugi.

Promatrajte dva redovnika. Jedan je otpočetka odlučio sve učiniti za svoje posvećenje, a drugi je sporo napredovao i nije imao hrabrosti za potpuno svladavanje svih zapreka. Usporedite njihov život, ne velim samo dio života nego čitav život, i vidjet ćete da mlaki čovjek ima puno više poteškoća negoli gorljivi. Na njihovim je stazama samo nesreća i žalost, kaže o mlakima kralj prorok. Oni ne poznaju put mira.

Riječ “staze” označuje nutarnje stanje onoga koji se Bogu opire te u svojoj duši nosi samo muku i grizodušje. On je zadovoljan samo prividno i na površini, a ne u dnu duše, gdje gorljivi imaju mir, koji na hebrejskom znači “obilje svakoga dobra”.

Uostalom, bijedna je nevjera zadovoljiti se malim postignućima, kad smo pozvani k velikoj savršenosti ako odgovorimo milostima svojega poziva.

Godinama se, a često i cijeli život, cjenkamo s Bogom — bismo li Mu se sasvim predali. Ne možemo se odlučiti na potpunu žrtvu. Ostavljamo sebi brojne osjećaje, nacrte, želje, nade i prohtjeve. Ne želimo ih se lišiti i tako se staviti u potpunu golotinju duha, koja bi nas pripravila na puno sjedinjenje s Bogom. To su spone kojima nas neprijatelj drži svezane, kako ne bismo mogli napredovati u savršenstvu. Varku ćemo spoznati u času smrti i vidjeti da smo se dali zabavljati sitnicama kao djeca.

Godinama se borimo protiv Boga opirući se poticajima milosti, koji nas iznutra nukaju ne bismo li se riješili svojih nevolja napustivši isprazne naslade i tako se predali Bogu bez pridržavanja i odgađanja. Ali kako smo puni samoljublja, zaslijepljeni svojim neznanjem i zadržani nepotrebnim strahom, ne usuđujemo se učiniti ni koraka. Bojeći se da ne postanemo bijedni, ostajemo bijedni zauvijek. A Bog hoće da smo Njegovi, da Mu se predamo, samo kako bi nas oslobodio od naših nevolja.

Treba se, dakle, jednoga sretnoga časa odreći svih svojih koristi i zadovoljstva, svih nacrta i htijenja kako bismo bili ovisni samo o volji Božjoj i predani posve u Njegove ruke.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Louisa Lallemanta “Nauk o duhovnom životu”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.