Jednom mladiću u pubertetu, iznenada je umro otac. Poslije nekog vremena izbacili su ga iz škole i morao je školovanje nastaviti u drugoj, lošijoj školi. Nakon nekoliko mjeseci, dok je još proživljavao psihičku krizu, pojavile su se i poteškoće u komunikaciji s kolegama. Osjećao je ogromnu samoću koja je bila uzrokovana odbacivanjem od strane osoba kod kojih je tražio nadomjestak očinstva. Sve te poteškoće prisilile su ga da potraži pomoć kod Boga. Pokazalo se uskoro da nitko od njegovih vršnjaka nije imao tako jako vjeru kao on. Ta vjera samo je njemu omogućila da radikalno prione uz Isusa. U školi su ga zadirkivali nazivajući ga „ministrantom“ jer je uistinu služio kod svete mise. Ta činjenica bila je razlog što su ga ismijavali. No, što su ga više zadirkivali, više se molio Bogu i češće je tražio pomoć u tišini crkvenih zidova koji su stremili visoko prema nebu. Sve prepreke u životu bile su kao trampolin koji ga je podizao visoko prema poznavanju i otkrivanju Boga, Nebeskoga Oca.

Hagara je prvi puta susrela anđela tek onda, kada je morala bježati iz Abrahamova šatora. Bog joj se obratio i sklopio s njom savez pun obećanja tek tada kad su je Sara i Abraham protjerali u pustinju. Prema Bogu nas često otvaraju samo poteškoće i ugroženost. Zahvaljujući tome što su Rutu u polju zadirkivali, Boaz je obratio pažnju na nju (usp. Rut 2).

Na koga Isus obraća pažnju? Svakako na one koji su bili izmoreni životom. „A kad je vidio mnoštvo naroda, sažali se nad njim, jer su bili kao ovce bez pastira, izmučeni i satrveni“ (Mt 9,36). Razmisli – što te najviše približilo Bogu? Sjeti se svojih najdubljih, žarkih molitava! Sjeti se poslije kojih iskustava se nešto stvarno potreslo, zadrhtalo u tvome životu? Možda poslije onih koja su bila nalik stvarnom potresu zemlje? Čine li doživljaji nalik umiranju da se vraćaš životu? Trpljenje najviše čini da se osjećamo usamljeni – zatvara nas u sebe, ali također nas vraća nama samima. Pa čak i kad trpiš zbog nekoga ili s nekim, u stvari TRPIŠ SAM! Ta vrsta iskustva, bol i patnja, individualiziraju čovjeka kao niti jedna druga stvar na svijetu. Trpljenje me čini posebnim u tolikoj mjeri u kojoj proživljavam svoju individualnu sudbinu. Bog je ostavio nesreću na svijetu da nas podsjeti na to, da izvan Njega nema prave sreće. Ponekad nam se događaju tragedije samo zato da možemo izići iz njih.

Patnja biva takvim doživljajem zla, koje me može učiniti dobrim i boljim nego što sam bio prije. Nećeš postati dobar samo nakon duhovnih vježbi ili nakon pročitane vrijedne knjige, ili nakon susreta s dobrim i moralnim čovjekom. Dobar možeš postati samo zahvaljujući nadvladavanju zla. Mora postojati zlo i težina trpljenja koje, kada ih pobijedimo, čine nas boljima. Štoviše, kada prihvatimo trpljenje, paradoksalno, ali već smo ga pobijedili. Neprihvaćanje patnje rađa u konačnici samo umnažanjem patnje. Napokon, naše nesreće i tragedije, uče nas poštivanju Božjega Zakona, jer puno toga doživljavamo upravo zbog omalovažavanja samoga Boga, Njegovih riječi i odluka. Nikada se ne bismo naučili poštovanju prema Bogu da nije bilo trenutaka našega postojanja, koji su nas, kao opekotine, odbacivali od paklene opasnosti koja bi značila odlazak i udaljavanje od Božje milosti. O takvim životnim situacijama govorimo metaforički: “Proživljavam pakleno vrijeme.“ To su obično teške, goruće situacije kada izgaramo u trpljenju i one iziskuju od nas silinu emocija. Čini se da sažižu našu nutrinu.

No, zar ne znamo da je u Svetom pismu rečeno: „Jer je ‘naš Bog oganj koji spaljuje’.“ (Heb 12,29)

„Strašno je upasti u ruke Boga živoga.“ (Heb 10,31) Oganj je znak ljubavi koja zna biti ljubomorna. Primjećuješ li da oganj, silina tvojih doživljaja nije ništa drugo nego informacija koja ti govori kakvom velikom ljubomorom plamti za tebe Bog? Je li uistinu Bog najvažnija osoba u tvome srcu? Je li ti do Njega stalo najviše? Ako je tako, čak i da si zatočenik u rukama svojih neprijatelja, da si bačen na dno nemirnoga mora, On, ne samo da će doći upomoć i spasiti te, nego će spasiti i tvoje neprijatelje.

Gornji tekst je izvadak iz knjige o. Augustyna Pelanowskog “Zašto Bog dopušta patnju?”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.