Bog boravi u svjetlu nedostupnu! Sv. Pavao. Deus absconditus! (On je Bog skriveni!) Izaija. Ono što znamo o Njemu, nije Bog! Sv. Augustin. Deus semper maior! (Bog uvijek veći!) – omiljena je rečenica pape Franje. Boga nitko nikada nije vidio! Ne može se vidjeti Boga i ostati na životu! Mojsije.

Današnja prevladavajuća misao voli neznanje o Bogu. Mnogi se diče naslovom – agnostik! Ne znamo ništa o Bogu niti možemo znati. Sv. Pavao je zastupao, što Crkva stalno brani, da su glupi ljudi koji razumom ne mogu zaključiti sa stvorenja na Stvoritelja. Pavao smatra da je tomu razlog požuda koja zasljepljuje, iskvarenost uma. Nevaljalost uma!

Bio kako bilo, nas uvijek zanima: Tko je Bog? Kakav je? Vezano za to pitanje, zanima nas i tko je čovjek? Tko sam ja? U Evanđelju nalazimo pitanje: Tko je moj bližnji? Jedan je vjerski znalac upitao Isusa koja je prva zapovijed u Zakonu. Krist mu je odgovorio, kako što bi mu odgovorio svaki rabin: Prva je: Slušaj, Izraele! Ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom. Druga je, ovoj slična: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe! Na to se teolog htio opravdati s pitanjem: Tko je moj bližnji? (Teolozima je uvijek teže znati tko je bližnji nego znati tko je Bog!) Krist mu je ispripovjedio prispodobu o milosrdnom Samarijancu. Odgovor je: Bližnji je onaj kojeg moram ljubiti! On je ranjenik! Svaki bližnji je satrven na ovaj ili onaj način. Svijet je pun razbojnika koji nas tuku i ostavljaju polumrtvima. Razbojnici su grijesi. Đavli. Svijet. To su tri neprijatelja ljudske duše koji nikoga ne ostavljaju bez rana. A rane treba liječiti. Zaliti ih uljem i vinom. Ranjenika treba nositi. Brinuti se za njega. To je svaki naš bližnji. Kojeg li posla! Ima ga do mile volje. Ljubiti bližnjega znači istrošiti se iz ljubavi. Umrijeti u dugovima! Sv. Ivan Bosco.

Bližnjeg su zaobišla dva religiozna profesionalca – svećenik i levit. I Kristov sugovornik je svojevrsni religiozni profesionalac. Sva trojica imaju problem s Bogom. Tko je njihov Bog? Kakav je? Krist im je, kroz prispodobu o ranjeniku, rekao i tko je Bog. Što znači ljubiti Boga? Zašto Ga ljubiti? I Bog je Ranjenik! Ima pet rana! Krist je Bog! Njega je potrebno ljubiti! Sv. Hildegarda je imala viziju Boga s velikom ranom u sredini Njegova bića! Iz te rane izlazi sva ljubav za svijet i ona sav svijet vuče u ljubav – Ljubi Boga svim srcem! Bog nije neko hladno filozofsko biće. On je ljubav koja doziva ljubav. On ranjen ljubavlju prema nama. Ranjava Ga svaka naša ne-ljubav! Svako naše zaobilaženje!

Krist je jednom rekao Filipu: Tko je vidio Mene, vidio je i Oca! Filip je, na kraju, vidio Krista s ranama. Pokazao ih je Tomi i svim učenicima. Opipaj Moje rane! To se ne da razumjeti. To ne može razumjeti najbistriji i najčistiji um! Može dokučiti samo srce. Čisto! Otvoreno! Ranjeno!

Srce ranjeno i milosrdno, stvori mi, Bože!