Reče netko abba Arseniju: “Muče me moje misli koje mi savjetuju: ‘Nisi sposoban ni postiti ni raditi, no barem se brini za bolesne, jer i u tome je ljubav.'” A starac, prepoznavši sjeme demona, reče: “Idi, jedi, pij, spavaj i ne radi! Samo ćeliju ne napuštaj!” Jer znao je da ustrajnost u ćeliji dovodi monaha u njegov red.

Govorahu o abba Agatonu kako su mu došli neki koji su čuli da ima jak dar rasuđivanja. U želji da vide hoće li se naljutiti, rekoše mu: “Jesi li ti Agaton? Čujemo o tebi da si bludnik i oholica.” On odgovori: “Da, tako je.” Zatim ga upitaše: “Jesi li ti onaj Agaton, blebetalo i ogovaralo?” On odgovori: “Ja sam.” Rekoše opet: “Jesi li ti Agaton, krivovjerac?” Odgovori: “Nisam krivovjerac.” Upitaju ga: “Reci nam zašto si podnio sve što smo ti do sada rekli, a ovu riječ ne prihvaćaš?” Reče im: “Ovo prije sam sebi pripisao jer je to od koristi za moju dušu, no krivovjerje je odvajanje od Boga, a ja se ne želim odvojiti od Boga.” A oni, kada su to čuli, bijahu zadivljeni njegovim rasuđivanjem. Otiđoše poučeni.

Upitaše učenici abba Agatona: “Oče, koji način života iziskuje najviše napora?” On im odgovori: “Oprostite mi, ali ja mislim da nema većega napora od molitve Bogu. Jer, svaki put kada se čovjek hoće moliti, neprijatelji ga žele spriječiti znajući da ih ništa ne sputava doli molitva upućena Bogu. Kakav god način života čovjek odabere, bude li ustrajan, pronaći će počinka. No, moliti se znači boriti se do posljednjega daha.”

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Život i izreke pustinjskih otaca” monaha Doroteja Toića. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.