Neki je zatvorenik godinama živio u samici. Nikoga nije vidio i ni s kim nije razgovarao. Hranu su mu davali kroz otvor na zidu.

Jednoga je dana u njegovu ćeliju ušao mrav. Kad ga je opazio kako ide po prostoriji, čovjek ga je stao s divljenjem promatrati. Uzeo ga je na dlan da ga bolje promotri, dao mu par mrvica, a noću ga čuvao pod limenom čašom.

Jednog mu je dana iznenada sinulo da mu je trebalo deset dugih godina života u samici da bi otvorio oči i ugledao ljepotu jednog mrava.

Nepoznati autor