Otac Poimen reče: “Sjedio sam jednom s braćom kod oca Makarija. Pitao sam ga: ‘Oče moj, što može učiniti monah da postigne život?’ Starac odgovori: ‘Kad sam kao dijete bio u kući svoga oca, opazio sam da su starije žene i mlade djevojke držale nešto u ustima, neku vrstu gume koju su žvakale da im pljuvačka postane slatka i da otjeraju neugodan miris iz svojih usta te da bi osvježile i protkale svoju jetru i cijelu utrobu. Ako jedna takva materijalna stvar donosi toliku slatkoću onima koji je žvaču, koliko će više hrana života, zdenac spasenja, izvor žive vode, slatkoća svih slatkoća, naš Gospodin Isus Krist, njegovo uzvišeno i blagoslovljeno Ime, ako ga u svojim ustima osjećamo, učiniti da odstupe demoni. Ako ovo ime preživamo i stalno žvačemo, vođa duše i tijela rasvjetljuje naš razum, tjera sve zle misli iz neumrle duše i objavljuje joj nebeske stvari. A prije svih stvari objavljuje njega koji je na nebu, našega Gospodina Isusa Krista, Kralja kraljeva, Gospodara (Otk 17,14). To je nebeska nagrada svima koji ga svim srcem traže.”

Tekst je izvadak iz knjige “Prepoznati dijamant – Izreke pustinjskih otaca i Hasidske priče”. Više o knjizi možete saznati na poveznici ovdje.