Srednjovjekovna legenda pripovijeda kako se Bog smilovao čovjeku koji se tužio na svoj teški križ. Odveo ga u prostoriju u kojoj su bili izloženi svi ljudski križevi, i rekne mu: “Biraj!” I čovjek počne među tolikim križevima tražiti križ kojim bi on bio zadovoljan. I naiđe na jedan posve tanak križ. No, bio je odviše dugačak. Potom opazi jedan posve malen križ. Ali, kad ga je htio podići, bio je težak kao olovo. Onda ugleda jedan križ koji mu se svidje i stavi ga na svoja leđa. No, tada primijeti kako taj križ upravo na mjestu koje treba ležati na leđima, ima oštar šiljak koji mu se zabija u meso kao trn.

I tako je svaki križ imao nešto neugodno. I nakon što je sve križeve promotrio, još uvijek nije ništa našao što bi mu odgovaralo. Tada opazi jedan križ koji je previdio – tako je bio zabačen. On nije bio pretežak ni prelagan, baš je bio spretan; kao za njega stvoren. Taj bi križ on rado odsada nosio. Ali, kada je pobliže promotrio, ustanovio je da je to bio njegov križ koji je on dotada već nosio.

 Gornji tekst je preuzet iz knjige “Primjeri za propovijedi i kateheze” u izdanju UPT-a o kojoj više možete saznati ovdje.