DUHOVNA PRIČA

Prosjak koji je mrzio Boga

Poučna priča iz starih predaja…

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Nekoć davno, još dok su faraoni svojim bojnim kolima sijali strah krugom zemaljskim, Abraham je vodio svoja stada brdovitim pašnjacima istoka.

Tako jedne večeri, nakon što je podigao svoje šatore, spremavši se na počinak, naiđe neki prosjak. Abraham je, kako i doliči Božjem čovjeku, odmah pozvao prosjaka na večeru. No, čim je jelo uneseno i nakon što su izmolili zahvalnu molitvu, prosjak je počeo psovati Boga.

„Ne podnosim Božje ime“, reče prosjak. „Mrzim ga.“

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Abraham odmah planu žestokim gnjevom i istjera bogohulnika napolje. Prosjak je otišao uz psovke i proklinjanja. Ustrčale se sluge, uznemirile se ovce. Nasta vika i svađa.

Kasno u noć, nakon što je sva strka završila i sve opet bilo na svome mjestu, Abraham se je, umoran i silno ozlojeđen, povukao na spavanje. Ne mogavši zaspati zbog uvrede koja je nanesena Bogu, ustane, raširi ruke i započe molitvu. Tada začuje glas Gospodnji: “Kroz pedeset godina taj me je čovjek psovao i grdio, a ja sam mu svaki dan davao hranu. Nisi li ga ti mogao trpjeti za jedan obrok?”

Priča iz starih predaja


Ako ljubiš samo one koji su isti kao ti, ‘koji tebe ljube’, a ateiste, komuniste, muslimane, drogeraše, i mnoge druge, ne podnosiš ili mrziš — možda je vrijeme da se upitaš što je to što nazivaš svojom vjerom, ljubavlju, i molitvom? Jer za ljubiti one koji tebe ljube, koji isto misle, koji ti se sviđaju, ne treba biti kršćanin. To izvrsno rade i svi ovi gore nabrojeni. Znam, ti bi sve njih ljubio/la kad bi se oni htjeli promijeniti, čak i moliš Boga da ih promijeni. Pokušaj, naprotiv, moliti da se ti promijeniš i to tako da ih možeš prihvatiti takve kakvi jesu. Ta Bog te upravo zato i učinio kršćaninom da bi druge ljubio/la bez-uvjetno (mijenjali se ili se ne mijenjali). Uostalom vrijedi ona: ‘ljubi me pa ću se promijeniti’, a ne: ‘promijeni se pa ću te ljubiti’. Jer jedina je bezuvjetna ljubav koja ima snagu promjene.

Zato kaže Isus:”A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje … da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?” (Mt)

Isus jednako susreće i daje šansu i carinicima i bludnicama i ubojicama i poganima i farizejima… Zanimljivo je da se grešnici i carinici lako odriču svoje prošlosti i prihvaćaju ga, učeći ljubiti i praštati, dok farizeji, koji su kroz život nakupili pune žitnice pravednosti, žele da im to bude priznato. A Isus kaže: “Luđače, što si nakupio čije će biti?” Na svakome je da izabere hoće li pred Boga doći s naručjem vlastite pravednosti ili s naručjem ljubavi koja se pokazuje kako gore rekoh, slično kao sunce koje svijetli i dobrima i zlima. Čudan je taj Bog, zar ne?

Petar Nodilo SJ | Bitno.net


Objavljeno: 10. travnja 2013.

Možda vam se svidi